Mile eto Shone me "uvjerio" da se doticna prezivala Aftimijadu.Medjutim posto jos imam "sumnje" u to kad podjem kuci potrazicu album sa maturskih slikama iz moje generacije(posto je i ona bila moja generacija) da vidim bas kako joj je bilo prezime.A sto se pola tice,je da sam bio mladi napaljeni tada ipak sam valjda znao prepoznati sta je musko,sta zensko

 

E sad znamo da pričaš lovačke...

Nego, shone, kako gospođa Nikolinou?  Jel se privikla malo? 

Kauboj,bolje da pitas jel se on privikao,a ne ona? 

Zgodna Engleskinja!?

ovim robovima predrasuda ću citirati jednog starog dalmatinskog galeba čiji sam intervju čitao u playboyu prije 7-8 godina. na pitanje jeli on puno birao među tim strankinjama koje su dolazile, stari lakonski odgovori: sinko, tko ne yebe sve, ne yebe ništa!

Pa nismo mi rekli da ne bi gazda trebao...  samo da mu nitko neće vjerovat. 


Nego, pjesnička tema jedna -- došlo proljeće u Texas!  Procvala prerija, doslovno, sve je žuto, plavo, roza, ljubičasto... a i kod mene u dvorištu, i to naročito oko jednog drveta, niknule "bluebonnets" -- the Texas state flower.  Ne smijem ih ubrat ni pokosit, protuzakonito je.  Pročitah negdje da je taj cvijet teksaški "trademark" poznat i prepoznatljiv koliko i par kaubojskih čizama ili kaubojski šešir... jel to istina?




Inače, to teksaško cvijeće je najbolje vidljivo baš dok se vozi teksaškim cestama - koliko ja znam, ponajprije zahvaljujući nedavno preminuloj Lady Bird Johnson, bivšoj prvoj dami, ženi Lyndona B. Johnsona (Kennedyjevog nasljednika), koja je izlobirala "highway beautification program"...  Stvarno je poseban doživljaj voziti se Texasom u proljeće.  Imaš osjećaj da si se autom uvezao u jednu onu jeftinu sliku pastelnih boja kakve vise iznad kreveta po hotelskim sobama...