NYC je napisao/la:
Izvini, još nešto, kad smo već kod tenora.
Masovna popularnost i slava koju su postigli The Three Tenors je zaista fenomen svoje vrste (i to, usudjujem se reći, pre svega zahvaljujući fudbalu! Ne dovodim uopšte u pitanje njihove vanzemaljske sposobnosti, već samo podsećam na to da su oni postali svetske mega zvezde tijekom SP u Italiji !) i sumnjam da će se u neko skorije vreme pojaviti trio koji bi parirao Domingu, Carrerasu i Pavarottiju.
Bez obzira, zanimaju me tvoje impresije glede ove trojice "mladjih" (samo u odnosu na gore spomenutu trojku) tenora:
1.Alagna
2. Licitra
3. Heppner
Vidi cijeli citat
Ja bih ipak rekao u prvom redu zahvaljujući Pavarottiju i njegovom
"Nessun dorma". Složilo se tog ljeta u Rimu puno stvari, a bila je
dirljiva i priča o Carrerasovom povratku nakon što je pobijedio
leukemiju. Ali, u pravu si da je i nogomet bio važan, osobito Carrerasu
koji je, kao Katalonac, vatreni navijač Barce. Pavarotti je više voliko
konjske trke, a Domingo baš i nema vremena za utakmice pokraj svega što
još uvijek radi od LA-a do Washingtona i po Evropi.
U svakom slučaju, tri tenora su bila jednom i nikada više, premda ima
epigona koliko ti srce želi, velških, irskih, ruskih, crnačkih,
novozelandskih, pa čak i kineskih varijacija, pa onda tri soprana...
ali Pavarotti - Carreras - Domingo - jednom i nikad više! Barem ne na
zemlji. A ne smije se zaboraviti ni Mehtu! (taj je, pak, lud za kriketom, sam mi je to pričao!)
Što se one trojice tiče, moram te malo razočarati. Ne pratim operu baš
toliko pasionirano kao ti, zato što baš nisam ovisan o diskografiji, a
nemam Metropolitan u vlastitom dvorištu kao ti. Tako da ti o Licitri i
Heppneru ne mogu reći ama baš ništa, a sve što sam čuo od Alagne, pa i
ponekad uživo na radiju iz Meta, jako mi se svidjelo.