Baš me je iznenadila ova vijest, pa nisam ni znala da je bio bolestan.
Podsjetilo me to na jedan susret s njim u tramvaju prije poprilično godina. Išla sam možda četvrti razred srednje ili je tek završila. Upala sam u tramvaj s hrpom stvari u rukama i stala blizu dva tipa koji su sjedili jedan iza drugog i žustro raspravljali. Skužila sam da je jedan od njih Dražen Vrdoljak i naravno po malo,ispod oka gledala prema njima. Vrdoljak je onako nervozno sjedio na rubu stolca i vodio glavnu riječ, i onda se odjednom ustao, ali ni na trenutak ne gubeći nit u svom govoru, niti ne skrećući pogled od sugovornika ili bolje rečeno slušatelja, uhvatio me čvrsto za nadlakticu, povukao prema stolcu i maltene me gurnuo na sjedalo. Prvo sam ga gledala u šoku, a onda probala uletit dok je uzimao zrak s riječima da ne treba i da ja mogu stajati, ali me naravno prekinuo s rukom podignutom u zrak, rekavši nestrpljivo, nešto u stilu: dobro, dobro, mogao sam i uzeti te stvari u ruke ali tko će sad na to trošiti vrijeme, i okrenuo se prema drugom tipu i nastavio mu objašnjavati. Sjedila sam ko smrznuta na stolcu i povremeno bacala pogled prema njemu. Sjećam se da je imao na sebi smeđe, prilično uske samterice, i da sam se čudila kako ima tanke nožice, a onoliku glavu (doduše ipak izgleda manja u živo nego na tv-u).