premorio sam se ovaj dugi vikend, naganjalo se jagnjadi i teladi po krčkim vrletima. pola amazone smo spalili ne bismo li priskrbili dovoljno žara za peku koju smo izraubali koliko je bila u opticaju. vrbančani su donirali žlahtinu

, zbilja bez premca najsrdačniji boduli, što doduše nije nekakvo dostignuće, al vrbančani su zbilja dragi i druželjubivi. bio čak i neki eko, etno vinofest, doduše po štandovima uglavnom svinjoprerađevine sa obala panonskog mora, al je bilo vesele. popevali su mići bodulići, tancali lokalni folkloristi, mučilo nas malim i velim sopilama, u sitne sate nakon završetka službenog kulturno umjetničkog, opičilo nas pišom trovačem (

, jebateled koji delirij). pravi kirvaj štono bi se reknulo, a ničim izazvan.