Drage moje poete, samo da vam se javim da sma živ i zdrav - iako, koliko primećujem, niko još nije izrazio "zabrinutost" zbog mog odsustvovanja sa foruma.
Čudno neko vreme došlo - prvo mi je riknula wireless veza, pa onda i bedni dial-up, tako da sam morao najzad da odnesem komp na "pregled". Sad opet imam dial-up, barem...
Za nesreću, dogodilo se baš da je ovih dana i moja vijerna ljuba "malo nastradala" i završila u - bolnici! Danas će biti 8. dan već kako vozim na liniji kuća-bolnica, uz povremene vanredne vožnje do i od kuće njene majke! Loodlo na kvadrat!
Dobra vest u svemu ovome je da oporavak ide prema planu tako da očekujemo da je puste kući možda već sutra (bilo bi krajnje vreme već!). U svakom slučaju, ovaj vikend bi trebalo da provedemo negde drugde, a ne u bolničkoj sobi.
Pročitao sam da mi je drugar Mrkvinjo ispratio svoju voljenu Baku i ovim putem mu šaljem saučešće. Podrazumeva se da je "najiskrenije" (šta, kao postoje malo manje ili više iskrena saučešća!?!?), otuda i ne koristim tu reč. Ne volim nikakve etikete niti formalnosti, pogotovo kad se radi o najdubljim emocijama. Iako nisam nikada imao priliku da upoznam njegovu Baku, meni je dovoljno saznanje da prema Mrkvi gajim najčistija i najlepša pajtaška osećanja i mislim da je to više nego dovoljno da se razumemo u ovom trenutku.
Pokušaću da se javim nekome telefonom tijekom Prvog Povijesnog Jadranskog Samita! Ako biste mogli - mislim na učesnike - pošaljite mi neki cell phone #.
kiss kiss...