dragi moj Vile,meni ti je Barcelona pojam košarkaškog uzrujavanja i loše igre,vjeruješ li mi...?
Mi smo te 1992. igrali toliko JEZIVO da je to prestrašno,cijeli turnir nisam dočekao jednu timsku dogovorenu istreniranu akciju...Bio sam tog ljeta živčan kao pas,neću reći zašto jer o mrtvim legendama sve najbolje.
Ali najbolji evropski košarkaš u povijesti,genije kakvog majka više neće roditi i Bog među ljudima,Njegova Visost s brojem 7 na leđima tog je ljeta bio isfrustriran jednako kao i ja i većina mojih prijatelja,...cijeli turnir koncipiran na tome 'što uradi Dražen',a Genije bez lopte i bez uloge trčakara po terenu.
Eto Vile,po tome ti ja pamtim Barcelonu 1992.Nikad goru košarku nismo igrali...A tek to kako smo dobili ZND u polufinalu kad je Volkov falio 9 slobodnih bacanja za redom...tome još danas plaćamo danak u sreći.
Srebro je velika stvar ali meni je to srebro bilo poraz.
I LOVE THIS GAME.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age