Suze, pusti suze, ja ne znam što znače,
suze iz dubina svetog očajanja
u srce uđu i skupe se u oku
gledajuć na sretna polja u jeseni,
i misleć na dane kojih više nema.
Vedre ko zraka što prva klizne jedrom
koje iz podzemlja prijatelje nosi,
tužne ko posljednja što se još crveni
na jedru, kad, s kopna sve gledamo gdje tone;
tužne i vedre ko dani kojih nema.
Ah tužne i čudne, ko u ljetnoj zori
cvrkuti prvi još sanjivih ptica
u uhu onog što mri je, dok mu oko
sja sve većim blijeskom prozorskog okvira;
tužne i čudne ko dani kojih nema.
Drage ko poljupci, spomeni po smrti,
slatke ko cjelovi u beznadnoj mašti
na usni što ljubi drugog, a duboke
ko prva ljubav, uza svu tugu strašne;
O smrti u životu, dani što ih nema.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age