nego lingvističke me leme škakljaju. preživio je lijepa naša hrvacki jezik TUrbohrvatsku navalu skoro pa neokrznut, ostalo par zgodnih i upotrebljivih izraza npr. glede (odmah se sjetim gleda sa Z3 televizije) i u svezi, krenulo kao zahebancija al mi se gadno primilo, pričuva, pristojba, tipkovnica rjeđe koristim ali nisu mi mrske, ima toga još. naravno, gomila gnoja je srećom ostala u ropotarnici povijesti i više se ne koristi čak ni u parodijama (strojevina iliti očvrsje, nježnik, zrakomlat,...) ima i onih koje paraju uši i izazivaju iritaciju crijeva a ostali su u upotrebi (sučelje, premosnica) ali uglavnom prožvakao ih je hrvatski, uzeo ono što mu je trebalo te ispraznio crijeva i riješio se nepotrebnog balasta. novi lingvistički napad je oni teknomenažderski, pozavršavalo se embieja pa nam rvacki postao preuzan i premršav, riječi kao čelenđati, đastificirati, apruvati i slično, da li će i što od toga ostati pa su ljudi koji to izbjegavaju koristit konzerve na putu progresa (majself inkludid) il je to prolazni hir koji će otić u nježnik ejsiejpi?