Dostojevski u vidu anegdote prica o ruskim ateistima, koji ceo zivot odbijaju bilo kakvu mogucnost o ispravnosti drugacijeg misljenja. Po njemu, isti kada dodju u cistiliste, u trenutku kada postane izvesno da nije sve crno i belo, udaraju sakom po sopstvenoj glavi vicuci: "ne verujem, ne verujem"!
Ne radi se o nikakvoj propagandi, odnosno, nema potrebe za velicanjem bilo koga. Izvori koje sam ranije naveo sluze samo kao osnova za razmatranje, pogotovo jer se radi o stranom faktoru, koji pledira da bude nezavistan. Za one koji se ne snalaze sa engleskim jezikom, pa s toga imaju problema kada su u pitanju anglosaksonski autori, neka probaju sa
http://www.dictionary.com/tralnslate