Pristupio: 24.11.2004.
Poruka: 46
Potreba da se, u kontekstu medjunacionalnih odnosa, prvo operu carape i gace, nebi li noge i zadnjica manje zaudarali, postaje izrazenija ako se uzme u obzir obostrani bes i ostrascenost povodom post festuma afere Gurovic. To hoce reci kako je izvesno da neki Srbi ocigledno nece da saslusaju u tolerantnoj atmosferi stavove sa jedne strane, a pojedini Hrvati ocito sa druge. Pravo vrzino kolo.
Medjutim, fenomenoloski su najzanimljivije uvrede koje stizu na racun osobe, koja se prestavlja Hrvatom, a sa cijim se stavovima, vezanim za dogadjaje u poslednjoj deceniji 20. veka, nikako ne mogu sloziti. Naime, to sto su malobrojni Srbi uradili na prostoru Hrvatske u pomenutom periodu jednostavno zasluzuje samo gadjenje, a bilo kakva arbitraza u njihovu korist delotvorna je koliko i aspirin na onkologiji.
Iako, u vidu broja zrtava, zlocin Milosevica, Mladica i Karadzica ne moze da se poredi sa onim iz endehazije, bogoumilnim ljudima se prevrce drob na samu pomisao i na jedne i na druge. To je, dakle, ono sto spaja Pavelica i Milosevica, Budaka i Karadzica, pa sve do Petraca i Legije ili Pukanica i Vucelica.
Navedeni ce, ili su vec, odlazeci Bogu na istinu osetiti kako je pomfitu u fritezi. Ako krivica jeste kolektivna za to sto na ovom svetu barem nisu uvaljani u katran i perje, za njihove postupke nije i ne moze da bude.
Zato i ne mogu da razumem one koji, po pravilu, imaju dosta toga da kazu o svakoj temi, od zavijanja sarmica, preko odgovora na pitanja ima li zivota posle smrti i sta cemo sutra doruckovati, pri tom vredjajuci maltene svakoga ko drugacije misli. Njima posvecujem sledecu anegdotu, koja se moze procitati u knjizi "Zivoti slavnih slikara, vajara i arhitekata" od Djordja Vazarija.
Pred sam kraj rada na skulpturi Davida, Mikelandjelo je odlucio da delo pokaze javnosti na trgovima Firence. Okupila se svetina, gleda, divi se, aplaudira, sve dok jedan iz gomile nije rekao: "Stanite, ne moze to tako, David nije imao ovakve sandale". Upitan da objasni razloge takve tvrdnje, covek rece da je obucar, pa Mikelandjelo uze dleto i cekic i, po obucarevim instrukcijama, preradi statuu. "Cekajte, nos bi takodje trebalo preraditi", nastavio je da gundja obucar. Mikelandjelo mu je samo okrenuo ledja, rekavsi:
OBUCARU, NE DALJE OD CIPELA!!!
Pristupio: 18.09.2004.
Poruka: 43