Odnosno, kada se malo dublje zagrebe po altruističkim, shvati čovjek da ih baš nešto i nema...

 inače,ova Poe-ova misao koja vas je toliko zagolicala je iz Dnevnika Alberta Camusa (one of my favourites!)...u kojoj sam jučer pročitao i ovo,dakle kao Camusovu bilješku s nadnevkom...

'Volio je ruže iz Bronte'-epitaf Heinricha Heine-a

...a sad opet ja,jeste ikad razmišljali što biste željeli da vam napišu na grobu?ovo gore-'volio je ruže...'-meni je prekrasno,puno više govori o čovjeku negu recimo 'divan muž i otac'...

nego mrtvi pjesnici,što kažete da temu proširimo i na književnost?...možda bi to ipak trebala biti nova tema...a Društvo mrtvih pjesnika neka zadrži izvornost i autonomiju...za književnost bi mogli imati ovakve naslove:

Trkači olovnih nogu...?...po knjizi Jamesa Jonesa (Some come running u izvorniku)koju sam volio u mladosti

Jadnici?

Lovci u žitu?

imate li vi neki prijedlog?

 

 Predlažem:

Sjaj i bijeda kurtizana

ili još bolje U potrazi za izgubljenim vremenom... 

 Bo, moglo bi i to sa knjigama... No, kad si već spomenuo "The Catcher in the Rye" - Salingerovo remek-delo - uvek sam se pitao, otkuda taj nas prevod "Lovac u zitu" (odn., raži; žito je "wheat" a "rye" je raž)? Rec "catcher" u naslovu se odnosi na mesto u baseball timu - to je onaj što "čuči" iza protivničkog igrača (the "batter") koji je na redu da "udari" lopticu. A to ne može biti "lovac", zar ne? Ne znam stvarno šta bi bilo bolje... "hvatač"? Ili, najjednostavnije (i, priznajem, najnemaštovitije),  "Kečer u raži"!?

Vjerojatno je mislio na ambiciju kao uzrok stresa.

Stvaranje ne mora automatski znaciti stres, ako stvaras i radis ono sto volis raditi. 

Ujedno, ambicije su jako cesto nametnute od okoline.

fenomenalna knjiga...citao sam je ovdje u srednjoj skoli za lektiru... 

 Bez obzira na kultni status Catchera, meni osobno uvijek su bile draže Uvod u Seymoura i Podignite visoko krovnu gredu tesari.

 A da ne bi zanemarili ni poeziju, evo par strofa iz meni drage antologije

NYC-ovog učitelja Bikkhua Nanajivakoa...

Nosorog

Ispred svakog bića ukloni svoj štap

da ne povrijediš ni jedno od njih.

Ne poželi sina ni saputnika.

Osamljen se kreći kao nosorog.

 

U druželjubivom nastaje sklonost,

za sklonošću slijedi sva ova patnja.

Predvidi opasnost u sklonostima.

Osamljen se kreći kao nosorog.

(...)

Okolina će ti se obraćati

u stanu, na putu i putovanju.

Ostaj nepoznat, čuvaj neovisnost,

osamljen se kreći kao nosorog.

(...)

Uzmaknuvši borbi gledišta, kada

stigneš na čistinu, uzmi ravan smjer.

Vlastitim znanjem, a ne vođen drugim,

osamljen se kreći kao nosorog.

 

Ni lakom ni lukav, a niti žedan,

 ni razdražen, ni ogorčeno nastran,

nezavisan ni od čeg' na svijetu,

 osamljen se kreći kao nosorog.

(...)

Napusti sina, ženu, oca, majku,

novac, imanje, cijelu rodbinu,

i tako bez želja, a i bez strasti,

osamljen se kreći kao nosorog.

(...)Rastrgni spone kao riba koja

prodre kroz mrežu i otpliva dalje,

il' vatra što se ne vraća zgarištu.

Osamljen se kreći kao nosorog.

 

Spuštena pogleda, bez zastajanja

kroči obuzdanih čula, suspregni

izlive i žar čuvstva i pomisli.

Osamljen se kreći kao nosorog.

(...)

Sreći i nesreći okreni leđa,

radosti, tuzi prošlih vremena,

 ravnodušan, smiren u pročišćenju,

osamljen se kreći kao nosorog.

(...)

Istrajan u naporu da dokončaš

žudnju, razbistren, iskusan i pažljiv,

pouzdan znalac, siguran u smjeru,

 osamljen se kreći kao nosorog.

(...)

Napusti strast i zlobu, zaslijepljenost.

Kada okovi budu raskinuti,

neustrašen i na kraju života

osamljen se kreći kao nosorog.

 

Društvo i uslužnost za svoju korist

prijatelji traže, danas je rijetko

nekoristoljublje. Čovjek je prljav.

Osamljen se kreći kao nosorog.