pa ne znam prijatelju,knjige su dio mog života,neki put i više od stvarnosti ili arhitekture...možemo citirati pasuse,možemo analizirati likove...

volio bih recimo da svatko od nas progovori o Holdenu,ili o Gatsby-u,ili o nekom drugom liku koji mu je iz bilo kojeg razloga važan...Ja recimo obožavam književnost i mogao bih sate i sate raspredati o snazi,liku,moralu i dvojbama jednog Dorina Graya,ili isto tako Charlesa Smithsona iz 'Žene francuskog poručnika'...isto tako-Julien Sorel iz 'Crveno i crno'...ajme kako divan paralelni svijet postoji pored nas,i mnogi ga nažalost nikad ne otkriju..

Ili recimo knez Miškin iz Idiota?ili Raskoljnikov?ili divni dramski likovi AP Čehova?ili Eugene O'Neala...(nije u rodu sa Shaquille-om!)... 

ne znam,možda bismo mogli započeti upravo-o Holdenu Caulfieldu?

(j**o me pas,meni se oči napune suzama čim počnem misliti o toj knjizi!)

 NYC,

nisam znao da je godišnjica od Čedomilove smrti. Čista slučajnost. Bio sam sinoć nešto melankoličan, onako svjestan svoje ogrezlosti i zakopanosti u nešto što se zove obiteljskim životom, pa mi došlo.... A Nosorog i Utihnuli mudrac (ma gotovo sve iz Pjesmi prosjaka i prosjakinja) su mi već 15-16 godina kultni tekstovi.

BTW, iskopao sam negdje prije par tjedana samo kao referencu tvoj i Pajinov intervju iz NIN-a iz '80 i neke s Bikkhuom. I od tada te mislim zamoliti da ako ti se da napišeš ponešto o tom razdoblju svog života i boravku na Pustinjačkom otoku. Mene je krajem '80 i početkom '90 žestoko spucala ta indološka literatura (Veljačić, Pajin, Elijade, Ivekovićka...) tako da i danas nosim te slatke ožiljke.

 Bojangles,

bio bih ti zahvalan da osmisliš i postaviš na čvrste noge temu o prozi koju su predložio. Najbolje da sam izabereš ime i neku inicijalnu formu za diskusiju, pa ćemo je lagano svojim doprinosima mutirati i meandirati s obzirom kako nam se već učini zanimljivo u određenom trenutku.

 

Uuuups! Znaci, provaljen sam!!  To je bio moj intervju sa Veljacicem, objavljen 1984. u NIN-u.

Rado cu ti pisati o boravku u Sri Lanki , o Profesoru ("Cika Ceda", kako ga je zvala 5-godisnja Maja, kcer jednog sluzbenika nase ambasade u Kolombu) i svemu drugome sto te zanima. Samo kad nadjem malo vremena. Mozes i ti meni da napises nesto os vojim utiscima, o tom vremenu, kroz koje si sve duhovne faze prolazio...

J.e.b.iga, OZNA sve dozna... Vidim i nekakav članak o koncepciji Volkgeista kod Srbalja i Rvata. To bi moglo biti zanimljivo...

Što se tiče ostalog smatraj to dogovorenim. Kad uhvatiš vremena piši, jedva čekam. A i ja ću dok me još nije zdrmala staračka demencija. 

 

 prijatelji dida & NYC,pa malo pomalo i mene uvukoste u budističke vode.Iako je mene u vremenu o kojem govorite život vodio nekim drugim putevima,rado bih i ja saznao nešto više vašim iskustvima iz tog vremena, i te životne faze.Iskreno,zanima me više kao izvor nekakvih kvalitetnih misli o životu nego religija,volio bih saznati 's kojeg su to izvora vodu pili' neli moji virtualni prijatelji s kojima dijelim toliko zajedničkih misli.So,don't jump over me! 

dida,pa ime za temu o književnosti neka bude tvoje...ili,ja sam sve više sklon tome da otvorimo nešto poput 'birtije' (recimo:Dead Poets Cafe?,btw.cafe takva imena stvarno i postoji na Amsterdam Av. u New Yorku!)za nas trojicu-doduše,tu je i mali Catalan-ne smijemo ga zaboraviti!, dakle mjesto gdje ćemo razmjenjivati (očigledno brojne zajedničke ili neke različite)misli o životu,ljubavi,prolaznosti,poeziji, i svemu drugom što nas možda povezuje a da toga još nismo svjesni.

Sve kako bismo izbjegli zamku nečeg što se zove 'učmalost obiteljskog života', ili 'učmalost samačkog života'.

 Ja bez dimnjačara ne idem u tu novu birtiju!

 Ma u pravu si! Neka naša birtija ili cafe. To je pravi ambijent za ova naša "nesportska" trućanja. Ti je krsti i prereži vrpcu, pa da vidimo kako će ispasti. Mogli bi otvoriti recimo 23. na prvi dan jeseni.