kolege budući birtijaši,ja danas via Motovun (radim nešto sa bečkim studentima...)gibam u Serenissimu na arhitektonski Bienalle pa ćete Birtiju započeti i otvoriti bez mene,ja vam se pridružim sutra navečer ili u nedjelju...ajde,nemojmo propustiti prvi dan jeseni!

bude li koga zanimalo,napisati ću i kratki putopis o venecijanskim događanjima,naravno da vas neću umarati s izložbom o razvoju svjetskih gradova,ali onako općenito,Venecija nam je svima u srcu...uostalom zahvaljujući ovom topicu prošli sam mjesec otišao opet pogledati prekrasnu baroknu crkvu Santa Maria della Salute o kojoj je ovdje objavljena sjajna pjesma

 Evo za subotnje jutro nešto od Bombardera sa Kvarnera...

Silovat ću te bijela hartijo, nevina hartijo;

ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti;

izmičeš se bijesu mojem i blijeda si od prepasti;

cjelov na bljedoću tvoju - moji su cjelovi crni.

Nema zakona vrhu tebe i umrli su zakoni za me;

bježim ih i bijeg je moj strelovit;

onud sam prošao, gdje plaze pognute šije,

gdje pseta slave orgije i lizanje je njihov blud.

Izmičeš se, plašna košutko, i dršćeš ko prvi stid;

zamamna je nevinost i ludilo je njezina jeka;

mahnit sam o hartijo, i srdžba mi plamsa u oku.

Pobožan je narod i uvinuti su u njega repovi;

nema iskrenosti u očima i vucaranje je njegov hod;

njuškanje je posao njegov i bogata mu je plaća;

nema ni mjesta među njima i kažnjiva je moja riječ;

gutam misli i zagušit će me stid.

Stani ljubavi moja, poslušaj bol moju;

(...)

Ne izmiči se, poljubljena djevojko, nema žene za mene;

ne daju se one za nervozne cjelove i napetu put;

o nema zlata u mene, ni diploma nema bez njega.

Ljubim te, hartijo, i topla je ljubav moja.

Podaj mi se zauvijek - crni su cjelovi moji;

crni su cjelovi moji, a rumena je u njima krv.

 O, i gosn. Dida je vec tu! Pa, otkud ovako rano?!

Dida moj, Dida moj, ovde mi je zima, daj mi kaban svoj 

Dida moj, Dida moj, bolestan je unuk tvoj!

@NYC 

Veliki Psovač iliti Janko Polić Kamov, nesretni hrvatski pjesnik bolesnik, skončao u Barceloni 1910. u bolnici Santa Cruz, malo od TBC-a, malo od pothranjenosti s jedva navršene 24 godine. Mislim, napisao je on i jedan na svoj način zanimljiv roman ("Isušena kaljuža", posthumno objavljen) i par drama, ali ja ga nekako uvijek više smatram pjesnikom.

Možda si, s obzirom da si '80-tih JNA služio u ZG, mogao nabasati na pomalo pretenciozne grafite po fasadama u centru - "Čitajte Kamova".

eh, Kamov...

"...i kletva grdna, prostacka

te pjesme otad pise

psovaca tek sam pjesnik ja

i zasad -

nista vise"

Kamov je idealna literatura za barenje nadobudnih brucosica knjizevnosti...