evo jedna prigodna,svake rane jeseni padnu mi na pamet ovi stihovi:
LIJEPE PROVINCIJALKE by Arsen Dedić
Stigle su lijepe provincijalke
na glavni kolodvor
Kornatom i Marijan Expressom
raznim slavonskim i bosanskim vlakovima
probijajući se kroz prvu rujansku maglu oko Novske
Stigle su u neodoljivu zagrebačku jesen
(Najljepšu na potezu:Pravni fakultet-Sveučilišna knjižnica)
Stigle su lijepe provincijalke
i ulaze u taxi
sa rastopljenim, tamnomodri očima
noseći svoju posteljinu,
nježne brucošice
koje su majke njegovale
u podravskim dalmatinskim
istarskim i osječkim
kuhinjama
režući im špek
mažući im med
Stigle su sa svojom tihom vjerom u poeziju
sa svojoom potrebom da idu na koncerte
sa svojom dugo pripremanom garderobom
sa svojim sisama
da ih raznesu ove beštije
ovi tipovi kojima ništa nije sveto
ovi umjetnici, ljudi od teatra
sjecikese
te da ih ostave da plaču sirotice
po sobama u Ljubljanskoj ulici
Ulici 8.maja, na Jurjevskoj, u Domu na Lašćini
ili u tramvaju
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age