Društvo mrtvih pjesnika

123
...
262728
...
808182
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
15. listopada 2006. u 21:44

 na sutrašnji datum,16.listopada 1854. rodio se Oscar Wilde...u to ime,par misli iz Doriana Graya...

'Doriane,nemojte se uopće ženiti. Muškarci se žene, jer su umorni; a djevojke se udavaju, jer su radoznale:ali oboje se razočaraju'

'O dragi dječače,nema genijalnih žena...Žene su samo za dekoraciju.One nemaju šta da kažu, ali što kažu-dražesno je.Žene predstavljaju pobjedu materije nad duhom, kao što muškarci predstavljaju pobjedu duha nad moralom.'

'Dokle god nekoj ženi uspijeva da izgleda 10 godina mlađa od svoje kćeri, ona je savršeno sretna.'

'U Londonu ima svega 5 žena s kojima čovjek može razgovarati,a od njih 5 4 ne možete povesti u pristojno društvo!'

'Ljudi koji ljube svega jednom u životu, zapravo su plitki i površni. To što oni nazivaju svojim poštenjem i svojom vjernošću, za me je učmalost usljed navika i manjka mašte. U osjećajnom životu vjernost jest isto što i dosljednost u duhovnom životu-naprosto priznanje neuspjeha.'

'Zaljubljen čovjek prvo obmanjuje sebe a kad je priči kraj onda obmanjuje druge'

'Žene nikada ne znaju kad je kraj, kad je zastor pao. One uvijek traže neki šesti čin, a kad je predstava postala već posve nezanimljiva, one svejedno žele da se nastavi'

'Bojim se da okrutnost, brutalnu okrutnost, žene cijene više od svega'

'Umjetnost je uvijek mnogo apstraktnija nego što ljudi misle.Oblici i boje govore nam o oblicima i bojama-i ništa više.'

'Uvijek ima nečeg smiješnog u osjećajima ljudi koje smo prestali voljeti'

'Iza svega odabranog na ovom svijetu krije se neka tragedija'

'Uvijek.Strašne li riječi. Trnem sav kad je čujem. A žene je tako vole...One ubijaju svaku romantičnost, nastojeći da ona vječno potraje. jedina razlika između ljubavnog hira i ljubavi do groba je što ljubavni hir traje malo duže'

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 09.02.2004.
Poruka: 1.851
16. listopada 2006. u 00:23

 drugi joj raspliće kosu a ja je volim

kako ću živjeti sad kad duša boli

bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
27. listopada 2006. u 23:13

Rijeka  života, tajnovitih zakona i tajnovitog izbora, protječe kraj pustog nasipa; a po onom drugom pustom nasipu sad počinje koračati Charles, kao čovjek iza nevidljivog lafeta na kojem počiva njegov vlastiti leš. Kreće prema neposrednoj smrti, smrti od vlastite ruke? Mislim da ne, jer on je napokon pronašao atom vjere u sebe, pravu izuzetnost na kojoj će graditi; već je počeo i spoznavati, premda će eto i dalje ogorčeno poricati, premda su mu u očima suze koje će podržati to poricanje, da život, ma kako na izgled Sarah možda na neki način odgovara ulozi Sfinge, nije samo jedna zagonetka i jedno neuspjelo rješenje, ne znači nastaviti samo jedno lice, ili biti odbačen nakon jednog neuspjelog bacanja kocke; već mora biti, ma kako neprikladno, prazno, beznadno i u čeličnom srcu grada, izdržan.I onda opet daleko van, na neizmjerno, slano, otuđujuće more.'

John Fowles,iz 'Ženske francuskog poručnika'

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430
28. listopada 2006. u 23:39

Kao dijete bih uvijek pred spavanje govorio i zaklinjao se u sebi: ”Ubicu se, i ja cu umrijeti ako ikada moj tata umre.” Sve dok mi jedne veceri nije izletilo: ”Ubicu se kada moj tata umre.”
Tada sam prvi put, makar i nesvjesno, prihvatio smrt kao neminovnost, nesto sto se ne da izbjeci. Moze se reci da je tada bilo gotovo sa mojim djetinjstvom.
Kada mi je bilo dvanaestak godina, dogodilo mi se nesto mnogo gore. Shvatio sam da na ovome svijetu postoje zli ljudi. I sto je jos gore – prvi put sam mrzio nekoga.
Nakon mnogih generacija macaka koje su prosle kroz kucu moje bake, ja jednog dana donesoh smedju, toplu, krznenu loptu koja se jedva drzala na nogama.
Bio je to moj prvi pas. Dao sam mu ome Bobo. Licio mi je na jednog Bobu.
Bila je to prava, rasna dzukela. Prvi mjesec dana sam se nadao da ce iz tog kuceta izrasti kakav sarplaninac ili vucjak, ali kako je Bobo vise rastao, po oklembesenim usima, kratkim i nezgrapnim nogama i nimalo ponositom drzanju repa – dzukela pa dzukela.
Bio je to pas nesposoban da nauci bilo kakvu vjestinu, ali zato sa divnom osobinom da uzvraca ljubav koja mu se pruza.
O nama su govorili kao o Daci i njegovom Bobi, ili obratno. Spavao je sa mnom u krevetu, jeo, na uzas moje bake, iz moga tanjira. Svaki dan me pratio do skole.
Lutao sam s njim po parkovima, po bog zna koji put pokusavao ga nauciti da aportira, ili da u njemu probudim interes za lov. Nista!
Svejedno, volio sam ga vise od najrasnijeg psa na svijetu.
Jednog dana, kad sam se u sumrak vracao iz skole, pred mene istrca jedan klinac iz ulice i pokazujuci rukom prema jednom travnjaku, uzbudjeno progrca:
”Daco, Daco! Tamo na travi...Bobo...”
Nesto me presjeklo I potrcah bacivsi tasnu s knjigama I tekama na ulicu. Tamo je doista lezao Bobo nepomican.
Kad sam ga uzeo na ruke, bio je vec ukocen, a iz gubica mu se cijedila zelenkasta sluz…
Upitah klinca ko je to uradio, a on mi rece ime jednog covjeka iz moje kuce. Covjeka, njeznog oca, intelektualca, kako se to kaze, u svakom pogledu.
Ridajuci odnio sam Bobino tijelo u podrum i tu ga zakopao i pokrio gomilom cigala.
Na tom grobu sam se zakleo da cu ubiti sina onog covjeka.
Otisao sam kuci, uzeo noz i zauzeo busiju u grmlju pored kojeg on mora proci kad se bude vracao iz skole.
Onaj klinac je, na svu srecu, rastrubio po ulici da hodam okolo ko lud, s nozem i da cekam ono dijete da ga zakoljem.
To njegovi, opet na svu srecu, ozbiljno shvatise i pozvase miliciju.
Iz svog skrovista uskoro ugledah kako se pred mojom kucom zaustavlja ’mariola’. To u meni ubi svaku volju za osvetom i ja se kasnije s druge strane uvukoh kroz prozor u kucu.
Poslije sam milicionerima rekao da na tako nesto nisam ni pomisljao i na tome se zavrsilo. Oni mi prije odlaska obecase da ce mi donijeti iz svoje skole za pse pravog vucjaka ili sarplaninca, u sta ja ni jedne sekunde nisam povjerovao.
Tako ne izvrsih svoju zakletvu.
Poslije nekoliko godina, umro mi je otac. Ja se ne ubih. Dakle, ne izvrsih ni onu zakletvu koju sam sebi kao dijete stalno ponavljao.
Zakletve i postoje zato da ne bi bile ispunjene i da bi se njima prikrile nase slabosti i nemoc. I lazi.
Vidim neki dan onog djecaka koji je trebao biti moja zrtva. Visi je od mene i voda jednu zgodnu curu. 
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
28. listopada 2006. u 23:51
 Odža,welcome back
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
28. listopada 2006. u 23:56

 Uf! Pade mi veliki kamen sa srca... Uplašio sam se da vas dvojica nećete više normalno komunicirati nakon one razmene ... na onom topicu...

OK, sve je u redu!

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 17.08.2004.
Poruka: 55.231
29. listopada 2006. u 00:01

NYC...kako je u gradu koji nikad ne spava?

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430
29. listopada 2006. u 00:06
Ma svi mi imamo svoje trenutke, to je valjda normalno.

Nebi bilo dobro da smo uvijek politicki korektni, to niti je iskreno niti otvoreno.

jos

Moja ulica je dugacka dvjesto i osamdeset normalnih koraka desetogodisnjeg djeteta, a siroka trideset i pet stopa noge broj trideset i cetiri.
S jedne strane, poput sivog bedema uzdizu se nanizane, sive, prekrivene gipsanim ukrasima, austrougarske kuce.
S druge strane, njihovoj strogosti, ukocenom i oholom izgledu, prkose prizemne kucice od zutog ceramida (ili cerpica), smijesno naherene, poduprte stubovima.
Neinventivni pisci i novinari bi, dakle, moju ulicu nazvali mjestom gdje se sudaraju Istok i Zapad.
Vise puta je mijenjala ime. Ja pamtim samo dva. Jezero i sadasnje – Kate Govorusic.
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
29. listopada 2006. u 00:23

 Odža ima preveliki kredit da bi nas jedno političko neslaganje moglo posvaditi dulje od 5 minuta,barem ja tako vidim stvari...

nego,baš mi je drago da smo reanimirali topic

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
29. listopada 2006. u 00:48

 ...e,da-i ovo,čitam 'Boga malih stvari' (hvala Capu na preporuci) i naiđoh na jednu rečenicu koju sam htio glasno komentirati sa drugovima Mrtvim pjesnicima obzirom da sam i sam mnogo puta postavio si pitanje:

'Računa li se ono što se doživi u snovima?'

...jer dan poslije sve je isto,stvarnost i san...koliko ste puta u snu imali recimo sjajan seks s nekim koga ne poznate?ili nešto slično...ja sam recimo jednom odsanjao doslovce cijeli život (brak,djeca,starost,umiranje,...)s jednom curom iz paralelnog razreda u vrijeme srednje škole...interesantno da tu curu ne samo da nisam nikad upoznao već s njom nisam ni riječ u životu progovorio,a opet sve je u tom snu bilo toliko JAKO...

dakle,baš bih volio čuti vaš stav 

'računa' li se ono što proživimo u snu?

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
123
...
262728
...
808182
  • Najnovije
  • Najčitanije