U svetu ovom sa hiljadu cuda
svaki covek zivi svoje drame
I moja pesma neka podje tuda-
u svemu tome ima nesto za me


I bas me briga i sve me se tice
jer pesma jedna dolazi iz tame
i reci njene na molitvu lice-
u zvuku njenom ima nesto za me


U ruci koja mase ili preti
u noci kad su zvezde tuzno same
u suncu koje nikad nece mreti-
u svemu tome ima nesto za me.

dushko trifunovic

Nick Cave,kako smo samo njega dosad ignorirali???

U gradu, nije važno ime,
u praznoj sobi, kaže priča,
i usred ljeta, usred zime,
ja vidim tužnoga mladića.

On živi sam i ko zanesen
u svom svijetu od papira,
a vani sunce, kiša, jesen,
a vani vergl nešto svira.

No jednog dana šum kraj vrata,
to netko neznan ući želi
u njegov život, poput tâta,
da njegovu samoću dijeli.

A vani zima, vani sniježi,
i pored praga mačka leži,
on pruža ruke, kô da sanja,
a vani zora - svjetlost danja.

No, u tom času, u tom trenu
pred sobom vidje nagu ženu,
i on joj reče: budi moja,
a ona kaže: ja sam tvoja.

I sve što ima mladić skupi
i stavi trgovcu na vagu,
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu.

Da, zlato želi, al' ne haje
za skromnu halju što joj daje,
i tužni mladić svako veče
u novu krađu opet kreće.

Jer, on je želi, on je ljubi,
i volio bi da je mazi,
a zna da svoju ljubav gubi
bez darova i ruku praznih.

I riješi sada, još ove noći,
u zadnju krađu on će poći,
i u zoru se mladić vrati
da strašnim novcem ljubav plati.

I donese joj dragi kamen
u svijetu najveći od sviju,
u kom se, kao jedan plamen,
sve vatre ovog svijeta kriju.

I vidje - žena ruke pruža
i ljubi kamen kao muža,
i kao što njega nikad nije
uz tijelo hladan kamen grije.

I dok se njemu lice grči
u sobu uđe miš i trči,
i kao mačka skoči žena,
na plijen se baci istog trena.

I stigne ga, a njeni zubi
već traže meso koje peče,
i ženi koju mladić ljubi
sa kuta usne krv poteče.

U strahu mladić oči sklopi -
te strašne slike neka odu,
on vidje lađu što se topi,
i svoju ljubav na tom brodu.

A kada opet nađe snage
on digne vjeđe - žene nema,
i tada mjesto svoje drage
on vidje mačku kako drijema.

Kroz prozor uđe svjetlost danja,
on pruža ruke, kô da sanja,
sad opet samo mačku ima,
a vani studen, snijeg i zima.

Marušiću crni tiću,nisam znao da pjesnik čuči i u tvom biću

slusao ibricu malo, pa mi to dodje vise za ovo, nego za onu drugu glazbenu temu. stvarno odlicna pjesma...

kad se slusa duplo bolja http://rapidshare.com/files/129587934/Ibrica_Jusic_-_macka.mp3.html

kad ste vec digli "gore"..

Sjetio sam se trenutaka koje sam proveo uz Ewku. Koliko sam se drugačije ja vladao prema njoj. Moj je dodir bio nježan, moje ruke, moja usta, moj jezik, svjesno su lebdjeli preko njezine puti, meki i lagani kao bablje ljeto što lebdi u vrelom zraku bez pirka vjetra. Stalno sam tražio nova osjetljiva mjesta koja čak ni ona sama nije poznavala, dajući im život svojim dodirom, kao što sunčane zrake oživljavaju leptira koji se smrznuo na hladnom zraku jesenje noći. Sjećao sam se svojih pomnih nastojanja i kako su ona u djevojčinu tijelu oslobađala neke žudnje i drhtaje koji bi inače ostali zauvijek zatočeni u njemu. Ja sam ih oslobađao, želeći je samo zato da nađe zadovoljstvo u sebi samoj.

Kosinski "Obojena ptica"

Mislim da sam ovu pesmu genijalnog W.H. Audena već jednom ovde postirao.
Ali, nikad nije na odmet ponoviti remek-delo, zar ne? Danas sam čitao neki blog o filmu "Four Weddings and a Funeral", pa sam se spontano prisetio ove predivne scene iz tog filma.

http://www.youtube.com/watch?v=gE9E07EznXw&feature=related

W. H. Auden

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crepe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last for ever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.

------------------------------------------

Ne znam kako vama, ali meni je ovo mnogo jako. Ali, mnooooooooooogo!