Walking around,Pablo Neruda
Događa se da me umara biti čovjek,
Događa se da ulazim u krojačnice i kina,
uvenuo i nedokučiv, kao labud od klobučine,
koji plovi u vodi postanka i pepela.
Miris vlasuljarnica sili me da vrištim i plačem.
Hoću jedino odmor od kamena i vune,
hoću jedino da ne vidim zgrade ni perivoje,
ni trgovine, ni naočale, ni liftove.
Događa se da sam umoran od svojih nogu i nokata,
od svoje kose i svoje sjene.
Događa se da me umara biti čovjek.
Ipak,divno bi bilo
prestrašiti bilježnika ubranim ljiljanom
ili ubiti časnu sestru zamahom uha.
Divno bi bilo
hodati ulicama sa zelenim nožem
i vikati sve dok ne umremo od leda.
(...)
Ja prolazim s tišinom, s očima, s cipelama,
s bijesom, sa zaboravom,
koračam, prolazim kroz urede i trgovine,
kroz dvorišta gdje rublje visi na konopu:
gaćice, ručnici i košulje što plaču
spore prljave suze.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
![[U TIJEKU] Smolčić kaznio pogrešku vratara i doveo Kocaelispor u vodstvo](/photos/_resized/520/35/0000000000520351_800_460_cut.jpg)
![[U TIJEKU] Smolčić kaznio pogrešku vratara i doveo Kocaelispor u vodstvo](/photos/_resized/520/35/0000000000520351_400_230_cut.jpg)
