Društvo mrtvih pjesnika

123
...
464748
...
808182
riki_mo
riki_mo
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 06.08.2006.
Poruka: 36.861
19. prosinca 2007. u 11:52
 
lijepi stihovi ovog jutra, na kraju Branko... mnogo jako :)
Čitajte http://generalposlijebitke.blogspot.com/BŽV!
00
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
22. prosinca 2007. u 10:39
If you really want to hear about it, the first thing you'll probably want to know is where I was born, and what my lousy childhood was like, and how my parents were occupied and all before they had me, and all that David Copperfield kind of crap, but I don't feel like going into it, if you want to know the truth.
 
Kao i svake subote prije Božića,Holden i ja popodne krećemo zajedno...pa ako ima još dobrovoljaca...
 
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
00
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
25. prosinca 2007. u 10:41
evo jedne prigodne,...kojom želim svima sretan Božić
 
25.prosinca 1993. (Josip Brodski)
 
Što treba za čudo?Kožuh pastira,
prstohvat danas, krupica od jučer
i pregršt sutra, dodajuć oku odmah
odgrizak prostora i nebesa komad.
 
I čudo će se zbiti. Dosad čudesa,
težeći zemlji, put raznih adresa,
trude se do kraja sa toliko mara
da i u pustinji nalaze stanara.
 
A napuštaš li kuću, neka trepće
za oproštaj zvijezda od četiri svijeće,
da za svijet bez stvari bude užežena
gledajuć za tobom, i za sva vremena. 
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
00
riki_mo
riki_mo
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 06.08.2006.
Poruka: 36.861
28. prosinca 2007. u 20:06
 
u povodu godišnjice smrti Sergeja Jesenjina:
 
Ispovijest mangupa

Ispovijest svi pjevati ne mogu,
nije svakom dano da pada
ko jabuka do tuđih nogu.

Ovo je najveća ispovijest
kojom se mangup ispovijeda sada.

Ja namjerno idem nepočešljan,
s glavom ko petrolejska lampa nad ramenom,
vaših duša tu bezlisnu jesen
volim u mraku obasjat plamenom.
Volim kada u me leti s bukom
kamenje psovki, ko grad bure ljute,
ja onda samo čvršće stisnem rukom
drhtavi mjehur kose uzdignute.

Tako je lijepo tad se prisjećati
zaraslog jezera, muklog šuma jova,
što negdje žive moj otac i mati
kojima nije do mojih stihova,
kojima drag sam ko sjeme u polju,
ko kišica od koje njive zazelene,
oni bi vilama došli da vas kolju
za svaki povik, kad psujete mene.

Bijedni, bijedni seljaci!
Sigurno još ste postali ružniji,
još se bojite boga i grijesi vas plaše.
O, kad biste znali
da je najbolji pjesnik u Rusiji -
dijete vaše!
Zar niste u srcu za život njegov zebli,
kad je noge kvasio preko jesenjih mlaka?
On sad u cilindru ide,
u cipelama od laka.

Al živi u njemu još onaj pravi
seoski nestaško nekadanji.
S mesničke firme svakoj kravi
izdaleka on se klanja.
Kada na trgu sretne kočijaše,
osjetiv vonj đubra rodnih njiva, on je u stanju
da nosi rep svake kobile naše
kao šlep haljine na vjenčanju.

Ja volim rodni kraj,
ja rodni kraj volim istinski!
Iako je u njemu tuge ko rđe na ivi.
Drage su mi musave njuške svinjske
i u tišini noćnoj žaba glasovi živi.
Nježno sam bolestan od uspomena djetinjstva,
aprilskih večeri sanjam maglen veo.
Ko da bi čučnuo da se ogrije,
naš klen je uz večernji oganj sjeo.
O, koliko sam jaja iz gnijezda vranama
pokrao s njega, veruć se uz grane!
Je l isti i sad, sa zelenim granama?
Je l mu kora čvrsta ko u one dane?

A ti dragi
vjerni psu šareni?!
Od starosti si postao sipljiv i slijep,
ne ćuteć više gdje je staja, a gdje prag,
tumaraš dvorištem vukuć spušten rep.
O, kako su mi draga vragolanstva sva
kad smo, materi zdipiv komad hljeba u kući,
zagrizali ga zajedno nas dva,
ni za mrvu jedan drugoga prikraćujući.

A ja sam isti.
Srcem još sam isti.
Cvatu u licu oči, ko različak u raži.
Prostiruć stihova rogoz pozlaćeni,
htio bih da vam svu nježnost iskažem.
Laku noć!
Svima laku noć!
Odzvonila je travom sutonjeg sjaja kosa...

Plavi sjaj, sjaj tako plav!
U tu plavet ni mrijeti nije žao.
Pa šta, ako izgledam kao cinik sav
koji je o tur fenjer prikopčao!
Stari, dobri Pegaze umorni,
Ta što će meni taj tvoj nježni kas?
Ja sam došao, ko majstor surovi,
da štakore opjevam i dižem im glas.
Glava moja, kao august,
prelijeva se bujnih kosa vinom.

Ja bih htio biti jedro žuto
u onoj zemlji, u koju plovimoangupa

Sergej Jesenjin
 
Čitajte http://generalposlijebitke.blogspot.com/BŽV!
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
28. prosinca 2007. u 21:12
Kad smo već kod Jesenjina...
 

Jutros je kuja

Autor: Sergej Aleksandrovich Jesenjin

Jutros je kuja pri štali,
gde rogoz se zlati
pod gredom,
oštenila sedmoro mladih,
riđih štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nežna;
od trbuha njene topline
voda se topila snežna.

A uveče, kao i vazda,
kad koke na legala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.

Trčati snegom je stala
sledeć mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.

A kad se od trčanja vruća
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mesec vrh kuća
ko njeno pričini štene.

U plavet je zurila jasnu
i cvilila nasred druma,
a mesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brega
za bačenim kamenom kreće,
ko zlatne zvezde sred snega
kotrljahu oči se pseće.
 
 
Ovu sam pesmu prvi put pročitao u 1. razredu gimnazije i slinio sam ko najgori klinac! Cry
 
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
28. prosinca 2007. u 23:04
U vagonu treće klase
na svet dodje jedno prase
Pa odmah oseti ljubav svinjsku,
Svinjsku - ali materinsku!
 
(Miljenko Žuborski)
00
riki_mo
riki_mo
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 06.08.2006.
Poruka: 36.861
29. prosinca 2007. u 06:52
 
 
 
To su reči uvek iste koje kasne
gorku ljubav i svet. One su uspešni
prestanak jave, al ne san kad se izjasne
sunca za noć, već nešto treće, neutešni
zbog čega jesmo. Izvod iz čudesne basne
sna. Gorke obale na kojima neumešni
stojimo okrenuti svome početku grešni
zbog gubitka vida kada svetlost zgasne.

U snu smo oni čije zaljubljene usne traže
reči bez cilja, bez izmišljenih predela.
Oh te reči kako mogu da ublaže
ako su od sna. Lepoto neuvela
reči bez senke kada ko čašu sunce
držimo usnu gledajući u crne vrhunce.
 
 

Lauda

Najlepše pevaju zablude. O, vali,
Rimuje se more! Tad smo na žal pali.

Malo je imena ispisanih na vodi.
Svi puze il lete, al malo ko brodi
Gordijim morem opasnoj slobodi.
Dan je u sebi noć, a sunce pali.

Izgubi put ako putovanju smeta.
Ah što je lepo i opasno: cvetradicveta!
Posveti gorkoj zvezdi uvrh leta
Lekoviti rečnik bilja u uvali.

Kroz potajne gore goren lek ti je
Da zemlju zemljom ljubiš vek ti je.
Al ako je u oči poljubiš nek ti je
prozračan poljubac ko prazni kristali.
 
 

Ljubav poezije

Ja volim sreću koja nije srećna
Pesmu koja miri zavađene reči
Slobodu koja ima svoje robove
I usnu koja se kupuje za poljubac

Ja volim reč o koju se otimaju dve slike
I sliku nacrtanu na očnom kapku iznutra
Cvetove koji se prepiru sa vremenom
U ime budućih plodova i prolećne časti

Ja volim sve što se kreće jer sve što se kreće
Kreće se po zakonima mirovanja i smrti
Volim sve istine koje nisu obavezne

Ja volim jučerašnje nežnosti
Da kažem svome telu "dosta" i da sanjam bilje
Prste oči sluh drugačije raspoređene
Ušumi negoli u telu

 
 
Branko Miljković
 
 

 

[uredio riki_mo - 29. prosinca 2007. u 06:58]
Čitajte http://generalposlijebitke.blogspot.com/BŽV!
00
Deneb
Deneb
Potencijal za velika djela
Pristupio: 11.01.2006.
Poruka: 2.972
29. prosinca 2007. u 18:16

Go sakam denot sto si odi ja sakam nokta jas

Utrata sto minati se i nokite vo son

Go sakam i ona sto go nemam sega jas,sakam se.

Patekite po koi odam veke ne gi znam

Zemjata na koja spijam moj e iden dom
Veterot so kogo zboram edinstveno go znam.

Prijatel e moj.

Jas znam sepak ednas ke go najdam svojot dom

i se ke mine kako son

se ke mine vo eden cas stom ke zgasnam jas

Mozebi ne se lazam pak

So kartite na masa sto se,drugar sum vo nok

Dal ke mine uste edna dobra dolga nok

Plamenot od lambata i toj e drugar moj eden od niv…

                                                                                 Jakov Drenkovski 

http://www.save70.mk/
00
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
01. siječnja 2008. u 13:28
sretan rođendan (1.1.1919.) Jerome David Salinger!Clap
 
This%20is%20the%20first%20edition%20paperback%20published%20by%20SIGNET%20in%201953.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 02.02.2007.
Poruka: 6.831
02. siječnja 2008. u 03:30
Obična pesma

Naša je ljubav bila kratkog veka,
Trenutak jedan - tek godinu dana.
I rastavi nas naglo sudba preka,
Bez uzdisaja, bez suza, bez rana.

U svađi nam je proslo pola dana;
U pomirenju mučnom pola noći.
I bežao sam iz našeg stana,
Tražeci mira u poljskoj samoći.

No to je bilo kratko vreme;
Pa postadosmo tuđi jedno drugom;
I gledasmo se u ćutanju dugom,
Tupo, k'o sito dete šećerleme.

I tako sve je prošlo; i ja sada
Ne mogu kleti nebo ni sudbinu,
Il' s pesnicama stisnutim, pun jada,
Prokleti žene ili podlost njinu

Pa ipak - da si samo katkad znala
Veliki, kobni oganj duše ove,
I silnu ljubav što nisti k'o hala
Sve druge misli i nade i snove; -

Pa ipak - da si samo katkad htela
U zanosu, i sličnu mekoj svili,
Da nađeš nežnu reč iz srca vrela -
I mi bi možda dugo srećni bili

A sad polako teče ovo vreme;
Postasmo tako tuđi jedno drugom;
I gledamo se u ćutanju dugom
Tupo, k'o sito dete šećerleme.

Milan Rakić
00
123
...
464748
...
808182
  • Najnovije
  • Najčitanije

Pravila korištenja