Društvo mrtvih pjesnika

123
...
484950
...
808182
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 11.04.2006.
Poruka: 9.880
29. siječnja 2008. u 15:53
Na danasnji dan pre 74 leta u Nisu je rodjen Branko Miljkovic...
U to ime

Uzalud je budim

Branko Miljkovic 


    Budim je zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama
    zbog neba razapetog izmedju prstiju
    budim je zbog reci koje peku grlo
    volim je usima
    treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi
    budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde
    zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom
    zbog anonimnih reci trgova budim je
    zbog manufakturnih pejzaza javnih parkova
    budim je zbog ove nase planete koja ce mozda
                   biti mina u raskrvavljenom nebu
    zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
    kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice nego aerodrom
    moja ljubav puna drugih je deo zore
    budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
    budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
    sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
    ta zena sa rukama deteta koju volim
    to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
    uzalud uzalud uzalud
    uzalud je budim
    jer ce se probuditi drukcija i nova
    uzalud je budim
    jer njena usta nece moci da joj kazu
    uzalud je budim
    ti znas voda protice ali ne kaze nista
    uzalud je budim
    treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku






00
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
02. veljače 2008. u 23:56
KAKO SAM MOGAO SUMNJATI, Leonard Cohen(posvećeno R.)
 
Prestao sam te tražiti
Prestao sam te čekati
prestao sam umirati za tebe
i počeo umirati za sebe
Rapidno sam stario
Zaokružio se u licu
Raskvasio mi se trbuh
i zaboravio sam da sam te ikad volio
Ostario sam
Nisam imao poslanja ni očišta
Lutao sam okolo jedući i kupujući
sve veću i veću odjeću
zaboravivši i zašto sam uopće zamrzio
svaki onaj otegnut čas u osami
Pa što si se onda vratila večeras
kad se ne mogu dići čak ni sa ove stolice
Suze mi puze niz obraze
ponovno sam zaljubljen
i mogu takav živjeti
[uredio bojangles - 02. veljače 2008. u 23:58]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
00
riki_mo
riki_mo
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 06.08.2006.
Poruka: 36.861
03. veljače 2008. u 00:11
 
ova subota koja je iza nas vec desetak minuta bila je obljetnica smrti velikog pjesnika Alekse Santica (1868 - 1924).
 
ŠTO TE NEMA?... 

Kad na mlado poljsko cv'jeće
    Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
    "Što te nema, što te nema?"

Kad mi sanak pokoj dade
    I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
    "Što te nema, što te nema?"

Vedri istok kad zarudi
    U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
    "Što te nema, što te nema?"

I u času bujne sreće
    I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
    "Što te nema, što te nema"...


1897.

ALEKSA ŠANTIĆ
 
Čitajte http://generalposlijebitke.blogspot.com/BŽV!
00
Hugo Chavez
Hugo Chavez
Dokazano ovisan
Pristupio: 01.08.2006.
Poruka: 11.344
03. veljače 2008. u 00:12

Kad bi malo mozak stao - Obojeni program

O ja, o ja,
 i u meni belo
 o ti, o ti,
 i u tebi belo
 o ja, o ja,
 i na meni osmeh
 o ti, o ti,
 i u tebi sreća
 
 O ja, o ja,
 u sebi vidim problem,
 o ne, o ne,
 u meni nije problem.
 
 Kad bi malo, malo, malo, malo, mozak stao

evo nešto za mene i diduLOL
X
00
dida
dida
Potencijal za velika djela
Pristupio: 26.08.2004.
Poruka: 2.946
03. veljače 2008. u 00:16
To Predsjedniče!
Imaš ćevape kad se spustiš u grad...Tongue
00
riki_mo
riki_mo
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 06.08.2006.
Poruka: 36.861
14. veljače 2008. u 18:09
 

Arsen Dedic - Otkako Te Ne Volim



Vraca mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca, neces me prepoznati
Kao na slobodi, opet ucim jesti, hodati

Otkako te ne volim,
Opet nocu kise moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.

Pitao sam ljude, kolko ce to trajati,
Moze li se umrijeti, hocu li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude,pravio sam paniku
Prejako je svijetlo, samo da se oci naviknu

Otkako te ne volim,
opet nocu kise moje,
izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.

Otkako te ne volim.
[uredio riki_mo - 14. veljače 2008. u 18:10]
Čitajte http://generalposlijebitke.blogspot.com/BŽV!
00
riki_mo
riki_mo
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 06.08.2006.
Poruka: 36.861
14. veljače 2008. u 18:32
 
Patnja - Duško Trifunović

Patio sam
više nego iko
dok se nisam na nevolje sviko
patio sam
nije bilo lako
onda sam se sredio nekako.

Možete li zamisliti mene
kako patim zbog obične žene
kako trčim i nosim joj cveće
kako molim
a ona me neće

Uzeo sam
koliko je dala
poljubio
i rekao hvala
Opet vidim crno mi se piše
jer sad patim što ne patim više



Čitajte http://generalposlijebitke.blogspot.com/BŽV!
00
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
28. veljače 2008. u 23:48

Arsen Dedic

Kuca pored mora

Raznasene valima i vjetrom
tu su tople rusevine ljeta
na rubu napustenog mora
i jednog izgubljenog svijeta

Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene
ostala je samo prazna kuca
malo stvari ljetovanja naseg
na stolu novine jos leze
sa nekim datumima jula

Nasa ljubav sad se rusi
kao pjescana kula
a jos sam uvijek ovdje
jos zagledan u more

Na vratima vile u kojoj tuga spava
a kise su se slile u cvjetove agava
i ljetu je kraj

Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuca
u noci okrenuta moru
sad ceka ljubavnike nove

Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene u njoj

Arsen Dedic

Balada o prolaznosti

Kad lutali smo svijetom
k'o rasprseno sjeme
govorili smo sebi
to je za neko vrijeme

I ne znajuci da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo "Kopno"
a gledali smo vodu

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kisne noci
govorili smo za se
da ljubav tek ce doci

Kad radjala se sreca
i cekala je slava
pomisljali smo opet
to nije ona prava

Kad prijatelja nema
a dani idu sporo
govorili smo za se
da vracaju se skoro

Gdje najvise smo dali
dobijali smo manje
al' mislili smo to je
tek privremeno stanje

Putovali smo dalje
kad davno vec smo stigli
tek poceli smo nesto
a dugo vec smo bili

I ostali smo tako
kraj odlazece vode
nerazjasnjeni sasvim
i pomalo van mode

U zapocetoj prici
u ljubavi bez traga
jer svakoj smo se kuci
priblizili do praga

Dok vjerovali jos smo
da samo put se mijenja
mi rekli smo si "Zbogom"
govorec' "Dovidjenja"

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
29. veljače 2008. u 00:44
 
 
Arsen, Moderato Cantabile
 
 
Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama, toliko ljeta,
mi smo siročad svijeta
 
Reci, da li ćeš noćas
moći ostavit sve -
svoju kuću, navike, ljude
i poći, a ne znati gdje?
 
Neka svi mržnjom isprate nas
Ali draga, život čeka, sad je čas!
Čitav svijet bit će tvoj novi dom
Neka kažu, avantura je to!
 
Nikad žaliti nećeš
stvari, ime ni grad,
I u hladnoj sobi hotela
Bit ćeš slobodna sad...
 
Jebateled, tek pod stare dane otkrivam koji je Arsen bio beatnick! On i Kerouack kao da su braća rodjena... "On The Road", anyone?
 
 
00
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
29. veljače 2008. u 08:14
me!
 
...živio Sal Paradise!
 
nego,kad je već Tričke postao prethodnu pjesmu treba reći da je ista jedno vrijeme bila-zabranjena!...naime,bila je to prva pjesma u,šatro,zdravom okružju bivše države koja je veličala preljub...a ako itko zna kako se preljubljuje,onda je to Arsen
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
00
123
...
484950
...
808182
  • Najnovije
  • Najčitanije

Pravila korištenja