Kod nas se od dejtona godine broje,
ljudi se ljudi boje i svako glasa za svoje.
Brdjani postaju gradjani,
do jucer svjetla gasili sjekirama, a sad su u odjelima.
Mirnese, sredi ih Mirnese, jebi im mater,
ako se ti pocenes prodvat i tebi cu mater jebavat
da znas, nije bitna ideologija, bitna je biologija,
bitna je genetika balije ustase i cetnika!

Svaka ovca svome krdu. Krave uz telad
u sarena vrata gledat, jedni drugima mater jebat.
Znam ko je poceo rat, znam sta je glad!
Znam kad su Seseljevci dosli u moj grad!
Pricamo ono kako je sad, slabo se micemo s mjesta,
puni smo rupa ko nasa cesta.
Cesto vucemo rucnu - vidis svaki biser
isli bi naprijed ali volimo taj rikverc.
Postalo nam navika da ne radi ni jedna fabrika,
maloverzacije presutimo da se ne ljutimo,
navikli smo, na gebiru i u miru.

Mladi iz zemlje bjeze, izbjeglice se vratit nece
ne moraju nek zaradjuju, nek nam salju para
mi cemo zivit u mraku i jedni drugima jebavat majku.

Cijela drzava placa reket
po kucama oruzja - od rata cuje se zveket,
imamo mina ko jagoda - pune oranice,
ali nece brati gurodovi sto su pravili sadnice!
Bole nas kite, imamo resursa vise,
pogotovo metala, govana, metana,
to je nas zrak i hrana - s tim nas vodje hrane.
Ne znam za vas ja sam sit - u mene vise ne stane.
Svako ku**c u drzavi pusi, zatvara usi.
Pred nepoznatim ljudima drzim jezik za zubima
da l: selam, zdravo, bog? Kako je pravo?
Ne znam vise sta da kazem, u sranju da se ne nadjem.

Pas je ujeo bubu, sviraju ratnu trubu,
ljude drukcijeg pogleda imaju na zubu,
a da im isprave pogled poslace im jedan odred
da im zapaljenu kucu gledaju kroz dvogled.

Al nema ratne nevjere sto moze unistit temelje,
onaj korjen kuce u kojem su nase duse,
onu burmu i lanac sto u temelj baci bosanac.
kad kucu pravi u temelj dio sebe stavi!
Srusi do temelja ne ide!
Temelj, on ce ostat vjecan ko Sava...

Mater vam jebeeeeeem!
Mater vam jebeeeeeem!
Mater vam jebeeeeeem!
Mater vam jebeeeeeem!