The Hollow Men

http://www.youtube.com/watch?v=Lt4NZknMiYw

Klint Istvud

Ti juriš rđave momke u vesternu.
Jer ti si strah i trepet svima,
svog nitkova uhvatiš.
Na nišanu sve ih držiš,
Istvude, moj junače.
Klint Istvud!

Za Šaku Dolara imaš oskara!
U svakom filmu igraš sam,
i svakih cura ti si san.
Živiš za jedan dan,
Istvude, dobar dan!
Klidža Istvud!

Ti si najveća faca Zapada!
Precizna je ruka tvoja,
gotivi te riba moja,
i iz kraja još po koja,
Istvude, takvog si kroja!
Čak Noris je pička! Istvud Klinte!

Pušiš te cigare, a zubi ti se uopšte ne kvare.
Za šankom stojiš tu po strani,
najjači si u kafani.
Ko te smara leti vani,
posle se smešiš na sahrani.

ovako će i profa kad odraste!

"Zmija gleda žabu, žaba plače, jadna žaba"

http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/barba-lukin-japanski-dnevnik

"Anyway, I keep picturing all these little kids playing some game in this big field of rye and all. Thousands of little kids, and nobody's around - nobody big, I mean - except me. And I'm standing on the edge of some crazy cliff. What I have to do, I have to catch everybody if they start to go over the cliff - I mean if they're running and they don't look where they're going I have to come out from somewhere and catch them. That's all I do all day. I'd just be the catcher in the rye and all. I know it's crazy, but that's the only thing I'd really like to be."

Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego sto je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.

Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi, koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, goreo horizont njihovih želja.

Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni u raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti, bili su vozovi
i makovi, i s njima, s tužnim makovima jednog vojničkog ljeta,
s divnim smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Južnim Bulevarima
i kejovima rastanka, na Cvjetnim Trgovima i Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena daće dječacima.
Nisu se vratili.

Preko njihovih streljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih marseljeza.
Preko njihovih izresetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.

Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti...

Izet Sarajlić, rođen u Doboju

Uvijek ista priča od pamtivijeka

Evo meni osobno jedna jako draga pjesma:

Dovidjenja, dragi, dovidjenja;
Ti mi prijatelju jednom bijese sve.
Urecen rastanak bez naseg htjenja
Obecava I sastanak, zar ne?

Dovidjenja, dragi, bez ruke, bez slova
Nemoj da ti bol obrve povije-
Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
Al' ni zivjeti bas nije najnovije