Klasični pejzaž: mlada šuma pupa!
A smreka želju strasnim vonjem draži;
Komarac zuji, muha krila snaži,
Veselo kozle s biljke koru čupa...
Prženim zlatom sunce svemir kupa.
U grmu jednom čuči ko na straži,
Pomaman faun: virka – vreba – traži.
A krv mu živa nestrpljivo lupa.
Još od sinoć on ovdje na nju čeka,
Još njezin miris tu u zraku diše.
U travi trag – kud stade nona meka.
I razgrijana misao ga varka:
On prostor grli, usna usnu siše,
U slatkoj strasti prstom kurac barka.
Potočić žurni kroz ledinu basa,
Na ledini se cvjetna raskoš slegla:
Tu djevičanska nimfa eno legla,
U vodi njena ljepost se bjelasa.
Grud njezina od mladosti talasa,
A bokove joj čvrsta snaga stegla.
Trbušna ravan nježno se protegla,
Neoskvrnuta od kurčeva kasa.
A na dnu, dolje, kovrčava svila
Rumenu školjku pomnjivo sakrila
Jezičac stidno iz usnica virka.
Tad iznenada jedna ruke sađe
I vrh jezička vrhom prsta nađe
Pa stade da ga gladi, tare dirka.
Davno sunce sišlo sa zenita –
Dulje se sjene, noć nije daleka.
Poneka koza još se rašćem skita
Nestrpljiv od želje drhtav faun čeka.
Kad iznenada, ko pomama neka
U njega uđe – poče da mahnita:
Rukama lomi – bijesno se cereka
I među koze neobuzdan hita,
Pa zgrabi jednu plavo-bradu šarku
Pod rep joj kurac podivljali meće
I tako taži svoju želju žarku.
A koza mirna – niti okom kreće
Tek uživa i misli: - Hvala, nebo,
Ovako jarac nikad ne bi jebo!-
Prstom čarka u procijepu svilnom
Nedužna nimfa i nasladom gori:
Slomljene riječi žedna usna zbori,
A tijelo cepti u drhtaju silnom...
Njen hrt uza nju. On njuškom umilnom
Za prstom ide, s kog mokrina curi
I hitri jezik usred pičke turi
I liže, liže vještinom obilnom.
A ona ruku proteže do njega
I crven – kurac prima među prste
I vozi ga, i amo-tamo gega.
Uzdah joj divlji kroz usnice srče
Njena se uda šire, lome, krste –
Razbludno pseto treska se i dršće.
Međutim, faun siđe s hrpta kozi
Gurne je nogom u prezirnoj gesti.
Takvi su muški, il ljudi il bozi!
Kad gladuju tad i smrad mogu jesti,
A kad su siti nektar im se gadi!
Tad pođe tražit potočić il vrelo
Uznemirenu krvcu da rashladi
I dlakavo da opere tijelo.
Pa kad se vodi spustio do gležnja
On spazi dolje, u plićaku tihom
Djevojče golo, pahuljica nježna.
I bacivši se u valove hladne,
Za oblu sisu desnica se maša
A lijeva grli tvrde guzove.
Plaha nimfa osta izvan sebe
I pomoć ište, vapi, kriči, plače,
Pa nasilnika lupa, štiplje, grebe
A on je k sebi pritište sve jače:
U ustima mu njenih sisa vrsi;
On miluje je sprijeda i otraga
A njoj kroz tijelo slatki hrle srsi
I omaglica već je hvata blaga.
Još samo tren i gle u nesvijest pada.
On prihvati je, na travu je vuče
I kleče pred njom kao pred božanstvo.
Pa promatra je: Lijepa! Svježa! Mlada!
I znatiželjan noge joj razvuče:
Cjelovom dirnu njeno djevičanstvo.
Bez svijesti ona počiva u travi:
Ko alabastar sred smaragdnog plašta
Golo joj tijelo, puno vena plavih,
Pokriva zlatne kose gusta bašta.
On sjedi uz nju, gleda vjeđe njene
I čeka da se otvore i gleda
Čelo ravno i na usta blijeda
Na koja spušta usne užarene.
A onda prođe nježnom rukom preko
Vrška sisa, preko čarnog pupka,
I s venerine šume lišće čupka.
Oh, baršunasto lišće, nježno, meko!
I pri toj gesti teško jadnik stenje,
A kurac mu se put nebesa penje.
I nije mogo izdržati više,
Neg skoči nad nju u protivnom smjeru
I stade lako da joj sikilj siše
Sve postepeno povećajuć mjeru.
Napokon jezik široko razvuče
Po pizdi s njime amo-tamo trče,
Ližući mljacka, po rupici tuče
I izvor soka ljubavnoga srče.
A kurac njegov, ukočen od strasti,
Baš povrh njenih malih usta visi,
A kapljica mu sja na vrhu slasti...
Obilna muda polegla na sisi;
Ručicom dotle ona kurac prima:
S jezikom s vrha, prvu kap mu snima.
Kad hrapav jezik on osjeti dolje
Tad stade lizat jače, bješnje, čvršće...
A ona cepti... i bedrima dršće
I hlapi kurac što je mogla bolje.
Iz njega snagu i sokove vuče
I ovija ga jezikom i gricka,
A onda muda pretresa i tiska
I prst u prkno njegovo zavuče.
Oh, divan pogled! Sva narav oko njih
U slatkom stade drhtat uzbuđenju:
I mrav i vrabac – bikovi i konji –
Sve mahnita u ljubavnom vrenju.
Na Olimpu također nasta strka:
Put zemlje gleda Zeus i – kurac drka.
I napokon je došo čas ekstaze –
Uzdah i hropot, trzanje bedara,
Mucave riječi, raskinute fraze
I zadnji krik udovoljenog žara.
Ko s oštrige što gurman vodu srče
On s pizde sok u pohoti pijuca.
A ona mlaz što iz kurca sad trče
S ustima punim kao šerbet guca.
Suvišak probi mimo krvna usta
i cijedi joj se niz vilice svježe,
Ko pjena konju koga uzda steže.
Tad žar i ljubav najedanput susta:
Slegle se glave, smiriše se uda,
A kurac klonu preko mekih muda!
Međutim noćca koprenu navlači,
Spušta se u dol mjesečeva pređa,
I srebrnim se koncima provlači
Kroz kitno drvlje. Poput dviju vjeđa
Pod jednim čelom, umorenih od sna,
Faun i nimfa spavaju na travi.
Njezina pizda sva je jošte rosna,
Na kurcu njemu sja kaplja ljubavi!
A spavajuća mašta u njima
Prevrće želje i ne da im mira;
On grabi sad za njenim njedrima
A ona njega među noge dira –
Pa nije čudo, što kroz par časova
Među njima se borba zače nova!
On raširi joj bijela, obla bedra
I prebaci se nenadano preko nje.
Zubima zgrabi ona bujna njedra
I onda udre u tavane donje
I zarinuo tamo kurac tvrdi,
Ko hartija tad djevičanstvo puče!
On lomi mladost, šapće, ljubi, guče,
A ona stenje, jauče i prdi!
Tad zaredao udar za udarom!
On ozgor gura, jače tjera, tisne,
A ona ozdol jačim vraća žarom.
Ispod njih krvca s pjenom se prolijeva.
I reć bi pod njim ona će da svisne,
Al ipak kurcu pizda odolijeva!
A kad im dođe obadvoma skupa
Popustiše za jedan trenut mali
Da srce stane, što nemilo lupa,
Da grlo dahne, od žara što pali.
A onda opet započeše s nova
Jačom snagom i sa bijesom divljim
U zavrtanju mahnitih guzova
I nasrtajem sve žešćim i življim.
Od udaraca zemlja iskram vrca
Od uzdisaja čitav vazduh ječi,
A on sve dalje, samo dalje gnječi.
Po treći put već kurac bijesno štrca.
A on se ne da – ne vadi ga vanka,
Već jebe dalje – jebe bez prestanka.
A kad mu je dodijalo tako,
On slazi s cure u hitrome skoku
I obrnu je naglo naopako
Nek dupe gleda spram nebu visoku.
O krasno prkno – o okruglo milje,
O divna knjigo sa stranice dvije,
Što ljepše vonja neg ruža i smilje
Što više vrijediš nego pizde dvije.
I faun pred njim sav pobožan kleče
Po prosjeklini jezikom vrluda
I traži tjesnac otkle prdac teče:
Oblizuje ga u bezumnoj strasti,
U nj tura nos i njuši sve i svuda
A kurac poče opet rasti – rasti – –
I on ga zabi u zamahu bijesnom
I razbi dupe ko krčag od stakla:
U prolomu se kurac vrti tijesnom,
Što grije žarom najdubljega pakla.
Njegova lijeva bijele sise traži,
A druga čupka vršak od sikilja.
O neviđena, nečuvena draži!
O radosti nedostižnog milja!
I eto skoro pijanog klonuća,
I eto slasti razbludne i silne!
Čim on oćuti, da iz pizde svilne
Po prstu teče kaplja soka vruća,
Započe i on gusti sok da lijeva
Kroz usko prkno u debela crijeva.
Dotle Olimp čitav se protura
Na rubove azurnog orizona.
I vidiš Zeusa, Heru, Apolona,
Veneru, Pallas, Kupida, Merkura.
Sve skupilo se u razbludne grupe:
I gledajući slasti ovog para
Pobjesniše od ljubavnog žara –
Pizde se šire – otvara se dupe –
Božanski kurci staše da se znoje –
I nisi više razaznati mogo
Tko muško je, a opet žensko tko je.
Jer sve je bilo zamršeno mnogo.
Tek osjećo si, da se svemir treska,
Kad jebancija nastade nebeska.
I napokon se dalje nije moglo
Popustila je na zemlji i nebu
Strast mahnita i sve je iznemoglo:
Bozi ni ljudi više se ne jebu!
Izvalila se klonula tjelesa
I hrču grudi pritisnute snom.
Sve same hrpe trzajućeg mesa
Ko krdo svinja u brlogu svom.
Kupido spava kraj Zeusove glave,
Pod koju Hera podmetnula sisu –
Al kako sinoć dvorkinje se nisu
Sjetile da ga na vrčinu stave –
On sada u snu naglo pišat stade
A Zeusu sve u usta ravno pade!
[uredio provokator - 25. siječnja 2011. u 17:31]
