Društvo mrtvih pjesnika

Obrisan korisnik

Pristupio: 14.03.2006.
Poruka: 34.766

19. srpnja 2006. u 14:50

Moj dom
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
Kroz čarne, mlade sne!

Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al' ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

(S.S. Krajnčević, 1897.)

Obrisan korisnik

Pristupio: 14.03.2006.
Poruka: 34.766

19. srpnja 2006. u 14:56

MRTVA LJUBAV

Gdje ću tebe, o ljubavi moja,
   Sad zakopat kad si izdahnula?
   U mom srcu nije ti pokoja
   Jer si pokoj sav mu razmetnula.

Da te legnem u zemljicu crnu,
   U zemljici ti ne bi sagnjila,
   Zemska vila dragocjenost tvoju
   U kamenje predrago bi zbila.

Da te spustim u duboko more,
   U moru se ne bi rastopila,
   Morska vila dragocjenost tvoju
   U biser bi predragi salila.

Pak bi došli ljudi blagohlepni.
   Iz zemlje bi tebe iskopali,
   Iz mora bi tebe izvadili
   I po svijetu svuda rasprodali.

A ti idi, nek te uzdisaji
   K nebu dignu, tamo zvijezdom budi,
   Tamo meni žalosnome sjaji,
   Tamo neće dostignut te ljudi!

Obrisan korisnik

Pristupio: 14.03.2006.
Poruka: 34.766

19. srpnja 2006. u 14:56

PUTNIK

Bože mili, kud sam zašo!
   Noć me 'e stigla u tuđini,
   Ne znam puta, ne znam staze,
   Svuda goli kamen gaze,
   Trudne noge po pustini!

Još konaka nijesam našo!
   Sjever brije s snježnog brda,
   A tuđincu, siromaku
   Još je veći mrak u mraku,
   Još je tvrđa zemlja tvrda!

Naokolo magla pada,
   Zastrta je mjesečina,
   Ne vidi se zvijezdam traga;
   Majko mila, majko draga,
   Da ti vidiš svoga sina!

Da ti vidiš njega sada
   Okružena bijedom svega,
   Ti bi gorko zaplakala,
   Ruka bi ti zadrhtala
   Od žalosti - grleć njega!

Zašto tebe nijesam slušo,
   Kad si meni govorila:
   "Ne idi sinko od matere,
   Koja mekan krevet stere
   Tebi usrjed svoga krila!

Ne idi, sinko, draga dušo,
   Ne idi od krova očinoga,
   Tuđa zemlja ima svoje,
   Ne spoznaje jade tvoje,
   Tuđa ljubav ljubi svoga!" -

Govoreći sobom tako,
   K kolibici jednoj klima,
   Koju spazi iznenada,
   Umoreni putnik sada,
   I zakuca na vratima.

Otvarajuć sve polako,
   Zamišljena: tko će biti?
   Glavu pruži jedna stara.
   "Daj u ime Božjeg dara,
   Bako, meni prenoćiti!"

Ne znam gdje sam - kud sam zašo,
   Noć me 'e stigla u tuđini,
   Ne znam puta, ne znam staze,
   Svuda goli kamen gaze,
   Trudne noge po pustini!

Drugi konak gdje bih našo!
   Sjever brije s snježnog brda,
   A tuđincu, siromaku
   Još je veći mrak u mraku,
   Još je tvrđa zemlja tvrda.

Naokolo magla pada
   Zastrta je mjesečina,
   Ne vidi se zvijezdam traga,
   Majko mila, majko draga,
   Primi pod krov tuđeg sina!"

""Primila bih tebe rada;
   Ali vidiš da spavaju
   Ovdje sinka tri i ćerce,
   Koji cijelo majke srce
   I svu kuću ispunjaju!""

"Nij' daleko već do dana,
   Već pozdravlja pijevac vile,
   Dok zagrije danak Boži,
   Malo vatre bar naloži,
   Da otopim smrzle žile!"

""Vatra mi je zapretana,
   Drvah ne imam skoro ništa,
   Ovo malo, što 'e unutra,
   Trijeba mojoj djeci sjutra
   Kad se skupe kod ognjišta!""

"Za tuđinca ništa ne imaš,
   Tuđa majko, kad te moli,
   Tuđe dijete tvoje nije!" -
   S tim mu grozne suze dvije
   Niza lice kapnu doli.

""Gdje su ruke tvoje majke
   Sad da skupe suze sina?
   Gdje koljeno, da počine,
   Da si teško breme skine?
   Gdje je tvoja domovina?!""

Ko da su mu zmije ljute
   S ovim riječ'ma srce stisle,
   Ukočeni putnik stoji,
   Leden znoj mu čelo znoji
   I otimlje mozgu misle.

Ali oči uzdignute
   K strani glede - ah onamo!
   Gdje od drage domovine
   Svako jutro sunce sine,
   Tam' ga želja nosi - tamo!

"Tebi opet duša diše,
   Tebi srce opet bije;
   Domovino, majko srjeće!
   K tebi opet sin se kreće,
   Od radosti suze lije!

Primi opet svoje dijete,
   Primi vijek će tvoje biti,
   Ljubit tebe svako doba,
   U tvom polju daj mu groba,
   S tvojim cvijećem grom mu kiti!"

Obrisan korisnik

Pristupio: 14.03.2006.
Poruka: 34.766

19. srpnja 2006. u 15:02

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Predivni stihovi iz "Svakidasnje jadikovke" najdrazeg Tina

bojangles

Dokazano ovisan

Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414

19. srpnja 2006. u 15:03

Djembinjo!

pa imenujem te svojim zamjenikom,ja predsjednik Društva a ti odmah slijeva...

...no vidim da ovdje ima još novootkrivnih identiteta,

nego, bravo ljudi za sve vas,od srca...ugodno ste me iznenadili!

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age

dida

Potencijal za velika djela

Pristupio: 26.08.2004.
Poruka: 2.931

19. srpnja 2006. u 15:14

Flayer za dženazu

Dragi prijatelji i neprijatelji,

unutrašnje svjetlo je mrtvo.

Nastavite srljati.

by anonim

dida

Potencijal za velika djela

Pristupio: 26.08.2004.
Poruka: 2.931

19. srpnja 2006. u 15:20

Inače, moj ukus je malo hardkoraški. Tomaž Šalamun, Ljubomir Micić, Oskar Davičo... Evo baš bi sad tako rado citirao jednu "žestoku" ("Varvarska kajgana") od poludelog zenitiste Ljubomira Micića... Al neda Bojangles politički i nacionalno obojene...

Obrisan korisnik

Pristupio: 14.03.2006.
Poruka: 34.766

19. srpnja 2006. u 15:43

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
---one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

--- No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.

bojangles

Dokazano ovisan

Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414

19. srpnja 2006. u 15:45

dida,ti možeš,dapače

moj smisao za modernu poeziju stao je negdje na Dylanu,Cohenu i Waits-u,rado bih da me se malo prosvijetli što se u svijetu poezije desilo u zadnjih 40 godina

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age