Društvo mrtvih pjesnika

123
...
141516
...
808182
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
11. rujna 2006. u 00:21

 opet vas nema nigdje pjesnici!?

...no dobro,obećao sam vam jednog luigi tenca...a ako se pitate tko je bio luigi tenco (1938.-1968.),veliki talijanski kantautor,inspiracija svih njihovih šansonijera a dakako i našeg arsena dedića.inače,luigi tenco ubio se tijekom sanremskog festivala u svojoj hotelskoj sobi u trenutku duševnog rastrojstva...dakle,luigi tenco,pjesma se zove Vedrai...riječi su prelijepe,a još da čujete glazbu...:

VEDRAI

Quando la sera me ne torno a casa

non ho neanche voglia di parlar'

tu non guardarmi con quella tenerezza

come fossi un bambino che ritorna deluso.

 

si, lo so che la questa non e certo la vita

che ho segnato per noi...

 

vedrai,vedrai,

vedrai che cambiera

forse non sara domani,

ma vedrai che cambiera.

vedrai,vedrai,

non son' finito mai

non so dire come e quando

ma vedrai che cambiera.

 

preferirei sapere che piangi,

che mi rimprovera di averti delusa,

e non vederti sempre dolce,

e accetare da me tutto quello che viene,

 

mi fa sprerare il pensiero di te

e di me che non so darti di piu...

 

vedrai,vedrai,

vedrai che cambiera

forse non sara domani,

ma vedrai che cambiera.

vedrai,vedrai,

non son' finito mai

non so dire come e quando

ma vedrai che cambiera.

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
11. rujna 2006. u 03:51

 Bojangles, hajde prevedi "Vedrai" mislim da sam ukapirao, ali ipak, za svaki slučaj... Please?

I šta je to bilo sa kćerkom Igora Mandića??? Prvi put čujem...

 

pozdrav

 

"Captain"

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
11. rujna 2006. u 07:50

 Hajde, kad sam već tu... Koliko mi se čini, niko još nije postirao pesmu iz koje smo i dobili film "Dead Poets' Society" u kojem centralnu ulogu igra apstraktni lik, "Captain"!

 

  O Captain! My Captain! (Walt Whitman)

O Captain! my Captain! our fearful trip is done,
The ship has weather'd every rack, the prize we sought is won,
The port is near, the bells I hear, the people all exulting,
While follow eyes the steady keel, the vessel grim and daring;
     But O heart! heart! heart!
        O the bleeding drops of red,
           while on the deck my Captain lies,
               Fallen cold and dead.

O Captain! my Captain!rise up and hear the bells;
Rise up - for you the flag is flung - for you the bugle trills,
For you bouquets and ribbon'd wreaths - for you the shores a-crowding,
For you they call, the swaying mass, their eager faces turning;
   Here Captain! dear father!
      The arm beneath your head!
         It is some dream that on the deck,
              You've fallen cold and dead.

My Captain does not answer, his lips are pale and still,
My father does not feel my arm, he has no pulse nor will,
The ship is anchor'd safe and sound, its voyage closed and done,
From fearful trip the victor ship comes in with object won;
   Exult O shores, and ring O bells!
       But I with mournful tread,
          walk the deck my Captain lies,
              Fallen cold and dead
.

 

Obzirom na značaj ove pesme na ovom topicu, usudiću se da vam ponudim (vrlo) slobodni prevod - oprostite za jevtine rime, ali ja ipak nisam pesnik!.Embarrassed


Kapetane, moj Kapetane!

O, Kapetane! moj Kapetane! teškom putu dodje kraj,
Brod naš izdrž'o je sve i mi nosimo pobede sjaj,
Luku vidim već i zvona čujem, vidim masu celu,
ushićeno gleda ladju našu odvažnu i smelu:
   Ali,o srce! srce! srce!
      O krvave kapi crvene što će teć',
         jer na palubi moj Kapetan leži
             beživotan, hladan već.

O, Kapetane! Moj Kapetane! Ustani i oslušni zvona s tvog pira;
Ustani - u tvoju čast zastava vijori - i truba je veselo svira.
Za tebe buketi i na vencima trake - zbog tebe obali hrli masa,
Tvoje ime dozivaju znatiželjna lica, sve se talasa ;
   Evo Kapetane! Oče mili!
      Na moju ruku, tu ćeš glavu leć'!
         Ovo je san, biće, da na palubi ležiš,
             beživotan, hladan već.    
                  
Moj Kapetan ne odgovara, usne su mu krute, blede
otac moj ruku pod glavom ne oseća, bez pulsa već, on je leden
Brod naš na sigurnom usidren je i putu tu je kraj,
opasno beše, al' naš je pobede sjaj;
   Divite se, o obale, i zvonite sva zvona!
      S tugom ću vam reć:
         Na ovoj palubi moj Kapetan leži,
             beživotan, hladan već.
 

                   

bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
11. rujna 2006. u 08:37

 prijevod Luigi Tenca??,pa još u rano jutro?ajde probat ću

Vidjet ćeš

Kad se navečer vratim kući

nemam volje prozboriti ni riječ

ne gledaj me s onom nježnošću

kao da sam dječak koji se vratio razočaran

 

da,znam ovo nije život

kakav sam mislio da nas čeka...

 

Vidjet ćeš,vidjet ćeš

vidjet ćeš da će se promijeniti

možda ne već sutra

ali jednog dana svakako hoće

Vidjet ćeš.vidjet ćeš

nisam još gotov

ne znam ti reći kako i kada

ali vidjet ćeš da će se promijeniti

 

Više bih volio vidjeti te upakanu

jer bih znao da sam te razočarao

i ne bih te uvijek gledao tako nježnu

kako prihvaćaš sve od mene.

 

misao na tebe ispunjava me nadom

mene,koji ne znam dati više od sebe...

 

Vidjet ćeš,vidjet ćeš

vidjet ćeš da će se promijeniti

možda ne već sutra

ali jednog dana svakako hoće

Vidjet ćeš.vidjet ćeš

nisam još gotov

ne znam ti reći kako i kada

ali vidjet ćeš da će se promijeniti

 

upssss,ne znam kako je ovo ispalo,Captain ne zamjeri mi početnički diletantizam...

a kad već pitaš o kćeri Igora Mandića,Adi Mandić...pa to je uistinu tragična priča...poznavao sam Adu u mojim ranim studentskim danima,izdaleka doduše,ali bila je sjajna djevojka,bistra i duhovita poput oca...no,nešto se desilo,nakon 13 godina života vani (bila je profesor slavistike prvo u Heidelbergu a potom u Baselu)Ada je počinila suicid...no preživjela je nekim čudom i umrla 5 dana kasnije u bolnici...jako tužna priča!

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
12. rujna 2006. u 01:12

 Bo, kao i uvek - hvala!

Catalan, pa začudilo me da slušaš Cohena jer ipak svaka generacija ima neku svoju muziku. Možda grešim, ne znam. Uostalom, koga još znaš iz tvoje klape/generacije da sluša istu muziku? 

A ovo za Igorovu kćer je stvarno horor. Bože, zamisli proživeti ostatak života s tim belegom na srcu... zapravo,nezamislivo... i beskrajno tužno.

bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
13. rujna 2006. u 00:19

 evo jedna lijepa i meni draga samo za prijatelja NYC

Danijel Dragojević:Prozor

Kad sam vidio da mi misli idu jednom prozoru

na zapad, krenuo sam na istok.

Htio sam pokazati samostalnost,

htio sam se razlikovati od svojih misli,

kad ih se već nisam uspio osloboditi.

Išli smo tako čitavo popodne,

moje misli i ja,

one na jednu, ja na drugu stranu,

udaljavali smo se,

one brzinom, a ja pomoću osoba,

stvari i prizora na ulici.

Tako se dogodilo ono što se događa

kad se upale sva svjetla i osjeti umor.

Ušao sam u prvu telefonsku govornicu.

'Da li su tamo moje misli?'-pitao sam.

'Da,ovdje su'-odgovorila si.

'Sve?'.'Sve'.

Dolazim odmah.

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
dida
dida
Potencijal za velika djela
Pristupio: 26.08.2004.
Poruka: 2.931
15. rujna 2006. u 12:12

Bojangles me neki dan pita o pjesničkim favoritima... Evo malo Tomaža Šalamuna da oživimo temu...

Moje pleme

Moje pleme

ne čuje više

slobode.

Ne raspozna je,

ne vidi je

kada ga dotakne.

Moje pleme

misli

da je postupno

ubijanje

njihovih tijela

i duša

prirodno.

Ponekad samo,

kada na tren prodre

u njih

nešto ozona,

djetinjstvu

slična,

otare znojno

čelo,

strese

tu moru,

te verige

sa sebe,

okrene se i

usne.

dida
dida
Potencijal za velika djela
Pristupio: 26.08.2004.
Poruka: 2.931
15. rujna 2006. u 12:18

 Sad ste ga naj.e.bali... TŠ opet...

Narodna

Svaki pravi pjesnik je napast.

Glas uništi i ljude.

Poj izgradi tehniku koja uništi

zemlju da nas ne bi jeli crvi.

Pijanac proda plašt.

Lopov proda majku.

Samo pjesnik prodaje dušu da je

odijeli od tijela kojeg ljubi.

Popara
Popara
Potencijal za velika djela
Pristupio: 29.11.2005.
Poruka: 3.123
15. rujna 2006. u 12:20

 Evo jedna pjesmica.... samo za prijatelja bo-jebača, NYC-a i didu

 

U gori raste zelen bor,
A tebe nema, a tebe nema.
U gori raste zelen bor,
A tebe nema, dragi moj.

Da sam ja znala, dragi moj,
Da ti mi nećeš, da ti mi nećeš.
Da sam ja znala, dragi moj,
Da ti mi nećeš opet doć.

Ne bih te bila pustila,
Ne bih te bila, ne bih te bila.
Ne bih te bila pustila,
Već bi te bila ljubila.

dida
dida
Potencijal za velika djela
Pristupio: 26.08.2004.
Poruka: 2.931
15. rujna 2006. u 12:26

 I na kraju jedan od klasika salonskog nihilizma...

Riječ

Riječ je jedini temelj svijeta.

Ja sam njezin službenik i gospodar.

Pa iako duh šalje atome da

njuše, dodiruju, ćute, uistinu smo

 

u polju, gdje smo bogovima jednaki.

Jezik se ničega ne dotiče, što

bi bilo novo. Nema posljednjeg suda,

ni višeg. Uzašašće je u

 

koncentričnom, jer je sve što

vidimo i ne vidimo više od zrna

pijeska. Zagledanost u stvari čini se

bliža, ali to nije kriterij. Ponavljam:

 

stvari nisu kriterij. Kriterij je u nama

samima kao konačno odrješenje.

Smrt je samo greška u imenovanju

onih kojima je svjetlo bilo zaklonjeno.

123
...
141516
...
808182