otac je kuca koja se gradi
...a, on kaže:
„Sijaj lijevo, sijaj lijevo, j**o ga bog.”
„On” je moj otac, a scena se odigrava na camcu, u Cavtatu, godine i
neke, kad ja, u kupacim gacicama bordo boje, sa strasnom erekcijom,
veslam svog oca i njegovu njemacku koku, kojoj kroz bikini vire dlake,
a ja umirem od zelje...
Ja još ne znam da će se „ON”, moj otac, ubiti za par mjeseci, meni je lijepo - prvi put u zivotu lijepo...
...jer, tog proljeca se moj otac rastavio od žene koja me je, iz
samo njoj znanih razloga, mrzjela toliko da me je čak dovela do te faze
da sam i ja, skoro, poceo mrziti nju.
...spakovao je stvari u jedan jeftini, kartonski kofer, poljubio moju sestru Mirnu, uhvatio me za ruku, zaplakao i rekao:
„Idemo, sine. Ti i ja.”
Uselili smo se u Kranjceviceva 9/4, stancic od trideset i osam
kvadrata, gdje sam ja, prvog dana, namontirao svoj Suprahon gramofon,
kupio singl Beatlesa, sa pjesmom Hey Jude, i zamolio tatu da slusa sa
mnom...
On me zagrlio, pravio se da mu se svidja pjesma, a onda rekao:
„Umoran sam sine, strasno sam umoran. Hajde i ti sada spavati.”
(A bilo mu je tek cetrdeset i jedna godina.)
Ujutro mi je napravio caj i sendvice sa kokosjom pastetom i ja nikad vise u zivotu nisam okusio ništa ukusnije.
Otisli smo te godine u Cavtat - bolje reci, on me je natjerao.
...sad sam tu gdje jesam: pored Cavtata, u Ljutoj, sa Engleskinjom
po imenu Prudance, a moj otac je toliko ponosan sto sam uhvatio koku,
pa gazdi Mati kaže da je sve na njegov racun, da će se uskoro vratiti,
da ja ništa ne brinem...
...i pijem Lederer pivo i strasno se bojim ( iako već nisam junfer,
...o sam na redaljku Razu na Gorici), pošto nikad nisam poljubio
curu...
...vraca se on, sav blistav i lijep, a, bogami i Njemica dobra k'o dobra, hoće da plati:
„Šta je bilo?”
„Dvaput skuse, dvije salate, dvije Pepsi i dvadeset piva.”
„Ko je popio dvadeset piva?”
„Vas mali.”
„Jesi li ti popio dvadeset piva?”
„Ne znam, tata, nisam brojao.”
„Idi, kupaj se...”
„Zašto?”
„P'jan si.”
„Nisam, tata...”
„Nisi pijan nakon dvadeset piva?!”
...procice par dana, a ja ću se, u satoru, pored Prudance, probuditi od silne galame:
moj otac, s isukanim nozem, hoda po kampu i okuplja ljude u hlad,
da im se ne desi ono što se i njemu desilo, da ga je potrefio „toplotni
udar”...
...placem i molim ga da spusti noz, a on mi stavlja hladne obloge na glavu:
„Ne boj se, sine, ništa se ne boj - tata te, tvoj tata te cuva.”
Za pola sata su stigla ambulantna kola iz Dubrovnika - htjeli su
mog oca, na silu, strpati u auto, a ja sam rekao da prvo trebaju ubiti
mene prije nego sto to urade...
...tata nije htio primiti injekciju za smirenje sve dok meni nisu dali „laznjak”, s destilovanom vodom, a onda su ga odveli...
Prošlo je tri mjeseca i ja svakog utorka i četvrtka idem u bolnicu
da posjetim svog starog. Nosim one !@#$rije koje se obično nose po
bolnicama, pricam suplje rijeci covjeku kojeg volim najviše na svijetu:
„Sve će biti u redu, tata - samo ne brini. Sve će biti u redu, vjeruj mi.”
Grli me vrelom rukom i kaže:
„Sine, samo me izvadi odavde. Daju mi stalno neke injekcije - ja ih
pitam ”Zašto?„, a oni mi kažu: Da ti istjeramo to ludilo iz glave.
”Molim te, sine, izvadi me odavde.„
”Hoću tata, hoću tata...„
* * *
Nisam tada uspio, tata - možda sam bio premlad ili sam te previse
mrzio sto si me ostavio samog, sto mi vise nikog na svijetu nije bilo
da mi kaže kako da veslam, sto sam zaboravio tvoj glas, sto samo cuvam
tvoj sako i mirisem te jer si ti moja kuca koju gradim.
(Nadam se da će neko, jednom, od mojih bijednih ostataka napraviti uspomenu.)
Ali i mnogo dobro! Šta je to, please?
