Nisam u principu ljubitelj "poezije" izvadjene iz popularnih pesama, ali nekako, ova pesma Olivera Dragojevića mi se odavno uvukla pod kožu... i nema nameru da izadje...
POETA
Uvik kad san s tobom ja san ka i dite
Zaboravin odma kose moje side
i godine ove ca bi bile teže
Da me lipa mladost uza te ne veže
Razumi me dobro, potribna si meni
jer srce je moje ostalo u tebi
Pa dok život biži, ono žešće tuče
da bi mir svoj našlo, sve me tebi vuče
A ća drugo mogu? Prijateja nima
puno njih su bivši, a i ja ću s njima
Ostaju mi samo uspomine davne
virujuć da koja još će živjet za me
Zato uvik mislin na odbigle dane
i od tebe išćem da ih najdeš za me
Za umirit sebe, vratit bi se tija
da bar zadnju uru buden ća san bija.