Ulijenili ste se nešto poete, a i umorili me ovi s topica 9.11, pa evo prosvjedujem protiv logike 
Jure Kaštelan
TRAMVAJ ŽELJA I NAVIKA
1
Za brzinu znam konje.
Za let ptice.
Za ljubav srce.
Ali to nije sve.
I oni mene znaju.
Ali to nije sve.
2
Želje su od munje hitrije i svijetlije od krijesnica.
Svaki je uzdah želja.
Ali što željeti?
Da pločnici postanu livade? Da tvornice
budu intimna i prozirna košnica?
Da razdijelim izloge svima ljudima? Da!
Neka bude sve jednostavno kao more i kao ljubav.
Neka ne bude rata. Neka pojeftini tramvaj.
Želje su poezija kao i radost i strah, kao disanje.
Ja želim da svi neljudi
radi oznake hodaju bez glave.
Tebi želim
ono što najviše želiš ti, ti i ti.
doručak ili da mačka ne pređe put ili što bilo.
A sebi?
Neka bude sve jednostavno kao more i kao ljubav.
3
Djeca vole satove i sunce i kanarince
radi ljepote.
Optika okreće navike
kao ljubav.
A ljubav se preobražava kao poezija,
samo kao poezija.
Televizija briše daljine.
Ali daljina srca
ostaje nevina.
Mehanika teži savršenstvu,
a to je: jednostavno.
Kao ruka.
Tramvaji imaju raspored i to je sve.
I ovaj tramvaj želja i navika
(«ZVIJEZDA» br. 14. 19 svibnja u vjetru i kiši)
ima raspored.
Ako nastane sudar
bit će mrtvih,
sigurno ja i jedna daktilografkinja,
jer smo umorni i tužni.
Mukat će jedna krava u mome selu sigurno.
I to je sve.
4
Kuca moje srce. Kucaj moje srce
Hoće li mi doći?
Teče moja krv. Teci moja krvi.
Hoće li mi doći?
O milo proljeće, u jezerima sna.
O mila riječi pod grlom lastavice.
5
Kiše. O kako pljušte po mome tijelu.
Kako po livadama.
Kiše po pločnicima. O kako pljušte.
Vjetar. O kako bije vjetar po golim ulicama.
Po planinama.
Srce. O kako kuca. Srce kuca.
[uredio Moira - 25. ožujka 2007. u 21:47]