Društvo mrtvih pjesnika

123
...
303132
...
808182
Hugo Chavez
Hugo Chavez
Dokazano ovisan
Pristupio: 01.08.2006.
Poruka: 11.344
12. travnja 2007. u 08:35
rasprava u kafani me ponukala da okačim ovdje staru pjesmu kojoj ne znam autora, a pjevala ju je meri cetinić...

Lastavica

Ti se spremaš na dalek put, moje misli su s tobom
Nad gradom zadnji dok praviš krug s čežnjom gledam te ja
U daljine gdje modri svod tiho spaja se s vodom
Pronađi luku i njegov brod što u suncu sja

    Leti, leti daleko, iznad dubokih voda
    Lastavice moja mala, sjajna zvijezdo moga svoda
    Leti, leti daleko, tvoja krila su meka
    Lastavice moja mala, zvijezdo sjajna i daleka

    Sleti na njegov dlan, uđi u njegov san
    Leti, leti daleko, leti nad krivom vala
    Lastavice moja mala, lastavice moja mala

Dok na nebu tvoj pratim let tako sama na svijetu
U kljunu svome ti nosiš cvijet da ga njemu daš
X
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 02.02.2007.
Poruka: 6.831
12. travnja 2007. u 16:21

Milutin Bojić(1892 - 1917)


Plava grobnica

Stojte, galije carske! Sputajte krme
moćne!
Gazite tihim hodom!
Opelo gordo držim u doba jeze
noćne
Nad ovom svetom vodom.

Tu na dnu, gde školjke san umoran
hvata
I na mrtve alge tresetnica pada,
Leži groblje hrabrih, leži brat do
brata,
Prometeji nade, apostoli jada.

Zar ne osećate kako more mili,
Da ne ruši večni pokoj palih četa?
Iz dubokog jaza mirni dremež čili,
A umornim letom zrak meseca šeta.

To je hram tajanstva i grobnica tužna
Za ogromnog mrca, k'o naš um beskrajna.
Tiha kao ponoć vrh ostrvlja južna,
Mračna kao savest, hladna i očajna.

Zar ne osećate iz modrih dubina
Da pobožnost raste vrh voda prosuta
I vazduhom igra čudna pitomina?
To velika duša pokojnika luta

Stojte, galije carske! Na grobu braće
moje
Zavite crnim trube.
Stražari u svečanom opelo nek otpoje
Tu, gde se vali ljube!
Jer proći će mnoga stoleća, k'o pena
Što prolazi morem i umre bez znaka,
I doći će nova i velika smena,
Da dom sjaja stvara na gomili raka.

Ali ovo groblje, gde je pogrebena
ogromna i strašna tajna epopeje,
Kolevka će biti bajke za vremena,
Gde će duh da traži svoje korifeje.
Sahranjeni tu su nekadašnji venci
I prolazna radost celog jednog roda,
Zato grob taj leži u talasa senci
Izmeđ nedra zemlje i nebesnog svoda.

Stojte, galije carske! Buktinje nek
utrnu,
Veslanje umre hujno,
A kad opelo svršim, klizite u noć
crnu
pobožno i nečujno.

Jer hoću da vlada beskrajna tišina
I da mrtvi čuju huk borbene lave,
Kako vrućim ključem krv penuša njina
U deci što klikću pod okriljem slave.

Jer, tamo daleko, poprište se zari
Ovom istom krvlju što ovde počiva:
Ovde iznad oca pokoj gospodari,
Tamo iznad sina povesnica biva.

Zato hoću mira, da opelo služim
bez reči, bez suza i uzdaha mekih,
Da miris tamjana i dah praha združim
Uz tutnjavu muklu doboša dalekih.

Stojte, galije carske! U ime svesne
pošte
Klizite tihim hodom.
Opelo držim, kakvo ne vide nebo jošte
Nad ovom svetom vodom!

Hugo Chavez
Hugo Chavez
Dokazano ovisan
Pristupio: 01.08.2006.
Poruka: 11.344
24. travnja 2007. u 20:59

Blessed morning

Blessed morning, you cascade
Roaring lightfalls in this room.
How can pain make me afraid,
Dead already, in my tomb?

Well, perhaps you can ignite
Buried sparks from ash and dust
Since the lilac and the light
Still swell longing in your breast.

When I lift your veil, you show
Lines of quiet, forms of grace
In shelves of books, row on row –
Then the whole room’s careworn face.

Yet, there’s something still I miss
From this crib without a cross,
A smile on darling lips, the kiss
Of flowers in a waterglass.

Blessed morning, while you dress
This room in your translucent robe,
I have no fear of death’s caress.
Only give love back to this Job.

Translated by Richard Burns and Daša Marić

Daily Lament

How hard it is not to be strong,
How hard it is to be alone,
And to be old, yet to be young!

And to be weak, and powerless,
Alone, with no one anywhere,
Dissatisfied, and desperate.

And trudge bleak highways endlessly,
And to be trampled in the mud,
With no star shining in the sky.

Without your star of destiny
To play its twinklings on your crib
With rainbows and false prophecies.

– Oh God, oh God, remember all
The glittering fair promises
With which you have afflicted me.

Oh God, oh God, remember all
The great loves, the great victories,
The wreaths of laurel and the gifts.

And know you have a son who walks
The weary valleys of the world
Among sharp thorns, and rocks and stones,

Through unkindness and unconcern,
With his feet bloodied under him,
And with his heart an open wound.

His bones are full of weariness,
His soul is ill at ease and sad,
And he's neglected and alone,

And sisterless, and brotherless,
and fatherless, and motherless,
With no one dear, and no close friend,

And he has no-one anywhere
Except thorn twigs to pierce his heart
And fire blazing from his palms.

Lonely and utterly alone
Under the hemmed in vault of blue,
On dark horizons of high seas.

Whom can he tell his troubles to
When no-one’s there to hear hues call,
not even brother wanderers.

Oh God, you sear your burning word
Too hugely through this narrow throat
And throttle it inside my cry.

And utterance is a burning stake,
Though I must yell it out, I must,
Or, like a kindled log, burn out.

Just let me be a bonfire on
A hill, just one breath in the fire,
If not a scream hurled from the roofs.

Oh God, let it be over with,
This miserable wandering
Under a vault as deaf as stone.

Because I crave a powerful word,
Because I crave an answering voice,
Someone to love, or holy death.

For bitter is the wormwood wreath
And deadly dark the poison cup,
So burn me, blazing summer noon.

For I am sick of being weak,
And sick of being all alone
(seeing I could be hale and strong)

And seeing that I could be loved),
But I am sick, sickest of all
To be so old, yet still be young!

Translated by Richard Burns and Daša Marić

X
Hugo Chavez
Hugo Chavez
Dokazano ovisan
Pristupio: 01.08.2006.
Poruka: 11.344
24. travnja 2007. u 21:04
Notturno

Tonight, my forehead gleams
And sweat drips in each eye;
My thoughts blaze through dreams,
Tonight, of beauty I shall die.

The soul´s core is pure passion, deep
In the pit of night, a blazing cone.
Hush, weep in silence. Let us weep
And let us die. We´ll die alone.


X
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 08.12.2005.
Poruka: 11.625
08. svibnja 2007. u 00:29
6. maja 2007. umro jedan od najznacajnijih srpskih pjesnika, Stevan Raickovic Cry...Pokoj mu dusi....


KAMENA USPAVANKA

Uspavajte se gde ste zatečeni
Po svetu dobri, gorki, zaneseni,
Vi ruke po travi, vi usta u seni,
Vi zakrvavljeni i vi zaljubljeni,

Zarastite u plav san kameni
Vi živi, vi sutra ubijeni,
Vi crne vode u beličastoj peni
I mostovi nad prazno izvijeni,

Zaustavi se biljko i ne veni:
Uspavajte se, ko kamen, nevini,
Uspavajte se tužni, umoreni.

Poslednja ptico: mom liku se okreni
Izgovori tiho ovo ime
I onda se u vazduhu skameni.

Stevan Raičković
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.04.2007.
Poruka: 22
14. svibnja 2007. u 14:00
Ti koja imaš nevinije ruke - Vesna Parun
 
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih 
i koja si mudra kao bezbrižnost. 
Ti koja umiješ s njegova čela čitati 
bolje od mene njegovu samoću, 
i koja otklanjaš spore sjenke 
kolebanja s njegova lica 
kao što proljetni vjetar otklanja 
sjene oblaka koje plove nad brijegom. 


Ako tvoj zagrljaj hrabri srce 
i tvoja bedra zaustavljaju bol, 
ako je tvoje ime počinak 
njegovim mislima, i tvoje grlo 
hladovina njegovu ležaju, 
i noć tvojega glasa voćnjak 
još nedodirnut olujama. 


Onda ostani pokraj njega 
i budi pobožnija od sviju 
koje su ga ljubile prije tebe. 
Boj se jeka što se približuju 
nedužnim posteljama ljubavi. 
I blaga budi njegovu snu 
pod nevidljivom planinom 
na rubu mora koje huči. 


Šeći njegovim žalom. Neka te susreću 
ožalošćene pliskavice. 
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri 
neće ti učiniti zla. 
I žedne zmije koje ja ukrotih 
pred tobom biti će ponizne. 


Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah 
u noćima oštrih mrazova. 
Neka te miluje dječak kojega zaštitih 
od uhoda na pustom drumu. 
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah 
svojim suzama. 
 
 
Ja ne dočekah naljepše doba 
njegove muškosti. Njegovu plodnost 
ne primih u svoja njedra 
koja su pustošili pogledi 
goniča stoke na sajmovima 
i pohlepnih razbojnika. 


Ja neću nikad voditi za ruku 
njegovu djecu. I priče 
koje za njih davno pripremih 
možda ću ispričati plačući 
malim ubogim medvjedima 
ostavljenim u crnoj šumi. 


Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, 
budi blaga njegovu snu 
koji je ostao bezazlen. 
Ali mi dopusti da vidim 
njegovo lice, dok na njega budu 
silazile nepoznate godine. 
I reci mi katkad nešto o njemu, 
da ne moram pitati strance 
koji mi se čude, i susjede 
koji žale moju strpljivost. 


Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, 
ostani kraj njegova uzglavlja 
i budi blaga njegovu snu.
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
30. svibnja 2007. u 22:12
'čovjek je sretan samo prije nego što je sretan'-Rousseau
 
'muškarci su uvijek između neke bivše,i neke buduće žene;sadašnjost ih,naime,ne zanima.Draže im je jedriti između nostalgije i nade, između gubitka i fantazije.Uvijek smo ukliješteni između dviju odsutnih.' F.Beigbeder
 
'kažu da u paru uvijek ima jedan koji pati,i jedan koji se dosađuje; ja mislim da je bolje biti onaj koji pati jer njemu barem nije dosadno,dok onaj kojem je dosadno ujedno i pati.' također F.Beigbeder
 
da malo oživim temu i razdrmam vodeći dvojac Srbija i CG...
[uredio bojangles - 30. svibnja 2007. u 22:15]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Babangida
Babangida
Dokazano ovisan
Pristupio: 30.07.2006.
Poruka: 11.538
07. lipnja 2007. u 12:32
http://www.youtube.com/watch?v=Eu4iKOdEWoA
 
Pobratimstvo lica u svemiru by Tin Ujevic
Triba vratit Štimca!!!
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
07. lipnja 2007. u 23:08
'Nema se više kamo otputovati. Cijeli svijet krcat je turistima. Krajolici su ljepši na TV nego uživo. S tim je kao s Roland Garrosom ili SP u nogometu-emitiranje na TV ima više odjeka nego zbilja. Sva putovanja ispadaju razočaravajuća, osim ona na koja ideš sjedeći u svom domu.'
 
F.B.
[uredio bojangles - 07. lipnja 2007. u 23:09]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
08. lipnja 2007. u 08:02
Hajde, kad smo krenuli (opet) sa poezijom:
 
Fable (Basna) by Ralph Waldo Emerson
 
The mountain and the squirrel
Had a quarrel;
And the former called the latter "Little Prig".
Bun replied,
"You are dopubtless very big;
But all sorts of things and weather
Must be taken in together
To make up a year
And a sphere.
And I think it's no disgrace
To occupy my place.
If I'm not so large as you.
Yopu are not so small as I,
And not half as spry.
I'll not deny you make
A very pretty squirrel track;
Talents differ: all is well and wisely put;
If I cannot carry forests on my back,
Neither can you crack a nut."
 
 
Basna

Zavadiše se tako
Planina i veverica
i ova prva nazva drugu,"uobraženom dušom",
na šta malena odgovori,
"Nema zbora, ti jesi velika,
ali pre nego što se krug zatvori
ili godina okonča,
treba puno toga
da se složi i skopča.
Ti jesi velika,
ali ne vidim sramote da
budeš kao ja.
Ja možda nisam velika kao ti,
ali ni ti nisi tako malena kao ja,
nit' pola od moje brzine nemaš!
Priznajem ti, ipak, jedno:
Dobar si teren za
veveričje staze.
Svako ima dar za nešto;
ja možda ne mogu na ledjima šumu da nosim,
ali ni ti zato ne možeš orah da otvoriš vešto!
 
 
123
...
303132
...
808182
  • Najnovije
  • Najčitanije