Rekao bih da je puno vise poanta da se investicijska aktivnost prepozna i oporezuje kao bilo koja druga aktivnost - bilo putem rente, aparmanskog iznajmljivanja, komercijalne zemlje, il iskljucivo "land bankinga" - kupovina nekretnine s ocekivanjem da ce cijena za 5-10-20 godina biti visestruko visa. 

Sa samim tim - ako kupujes ili nasljedjujes nekretnine za investicijsku aktivnost i generiranje prihoda, onda te i treba tretirati kao investitora, i proporcionalno i progresivno oporezivati. Velika je razlika ako ja rentam jedan stan od 30m2 u prigorju, ili ako imam 50 apartmana u Makarskoj.

Ovo je sasvim standardna praksa u vecini razvijenih zemalja koje imaju razvijeno i regulirano trziste. U teoriji, ovo bi trebalo transferirati vise poreza od onih koji imaju ionako previse i izbjegavali ga placati do sada - od onih kojima je glavni dohodak placa od rada, dakle u buducnosti bi mogao olaksati namete na placu.

Takodjer, u teoriji je ideja da mobiliziras nekoristene nekretnine i stavis ih na trziste, sto bi markoekonomski dovelo do nesto vise ponude - i kratko/srednjo rocne stagnacije ili blagog pada cijena.

U Hrvatskoj je oduvijek bio problem sto nedostje znanja na temu, plus se ovo pitanje promatra emocionalno iz povijesnih razloga, spominju se babe kojima je zimmer frei jedino cim mogu kupit kruh, i na kraju vrlo sebicno nitko ne zeli placati nista drzavi ako su toliko sretni pa da recimo i nasljede nekretninu ali je ne zele prodati jer je didovina, pa bolje nek stoji prazna, ali sta meni drzava ima naplacivat porez na to....