Benetton je u krizi, zatvaraju oko 400 pogona od 3000, a u ostalima će otpuštati. Već je oko 160 radnika na određeno dobilo otkaze još u rujnu. Koliko sam shvatio velik broj radnika je pred mirovinom te odlaze u istu.
Ne može se svaka firma staviti u kontekst grabežljivih vlasnika, jednostavno postoje zakoni tržišta kao i porezi države te konkurencija sa kojima se konstantno borite. Država lako izglasa zakon po kojem diže plaće na 6000 eura državnim službenicima. Kompanija koja mora plaćati porez, najam, komunalije, plaće, troškove proizvodnje i distribucije, razne dodatke, ulaganje u opremu itd. to isto si ne može priuštiti.
Minimalna plaća je dosta konroverzna, nije samo kod nas. Problem je što se svaki ugovor temelji na sporazumu između dvije stranke. Znači nije nasilno netko prisiljen da potpiše taj ugovor, već dobrovoljno sklapa posao. Ako se pak petljate u odnos između dvije stranke te prisiljavate jednu da mora dati drugoj više, onda je ta stranka( kompanija) prisiljena taj novac nadoknaditi.
Može na dva načina, povećati prihode ili smanjiti troškove. Kako je prva solucija često rizik poslovanja koji se može obiti, najčešće idu na drugu soluciju i rezanje troškova tj. otkazi čime raste nezaposlenost, odnosno često raste i rad na crno čime država u oba slučaja sebi puca u nogu. Drugi velik problem je radi povećanih troškova plaća to isto prebacuju na krajnji proizvod, to pak povlači inflaciju na tržištu. Puno zdravije je da tržište samo regulira radnu snagu i da oni koji radnike iskorištavaju propadnu jer im neće imati tko...
Tekstilna industrija je inače jako loše plaćena jer je konkurencija jugoistočna Azija. Ovdje je sad 800 eura jako mala plaća, no u Bangladešu time pokrije u toj industriji 10-ak radnika, a tamo su zakoni nikakvi i postoji velik broj maloljetne djece koja se iskorištavaju bez ikakve zaštite. Velika je konkurencija na tržištu sa brojnim markama i robom, što opet snižava cijene rada. Dodajte na to isto automatizaciju koja je sve veća i potpuno je jasno zbog čega su u problemima.