meni je to preko ljeta bilo sasvim dovoljno. I što se tiče love i što se tiče rada jer me tri mjeseca neprekidne noćne baš ubilo. Ali lova je bila masovna. Nakon toga mi je radit na pola radnog vremena i slično tijekom predavanja bilo "puno zaebavanja za sitniš" 😁
najgori su bili ispitni rokovi u sedmom i devetom mjesecu. Ja s posla ujutro direkt na ispit koji počinje u 9. Smjena traje 22-06, u Importanneu sam bio prvi gost u pola sedam ujutro, kava, topli sendvič majoneza-krastavci i ponavljanje skripte. Drugi gosti u kafiću kroneri koji moraju odradit jutarnji mirogojček. Kod Streche ispit traje 4 sata (ako znaš, a ako ne - izbaci te nakon deset minuta), umirem, oči mi se zatvaraju, ali jbga, trvenja u HSP-u 1890-tih treba odradit u tančine
Roksandić jednom zakazao ispit u pet popodne. Kakav je, počeo je u pola sedam, ispred mene deset ljudi. Kakav je, rješava sto drugih stvari tijekom ispita. Dođe osam navečer, ja još nisam došao na red. Pokucam mu na vrata "profesore, ja moram bit na Žitnjaku u 10, počinje mi smjena, jel mogu ja preko reda?" Ajde
na kraju rastrojeni oba, nikako se nismo mogli dogovoriti kako se zvao španjolski kralj 1920, a bio je bitan za diktaturu Prime de Rivere. Na kraju smo se dogovorili da je bio neki Alfonso 😂 S ispita tramvajem ravno na Žitnjak na posao
[uredio ian wright - 24. srpnja 2026. u 11:12]