Hvala, Cervantes, na info. Ali, meni i dalje nije jasno, šta je to nateralo nemačku i britansku DRŽAVU da ubrizgava novac svojim bankama? Ameriku smo već apsolvirali, ali ovo je Evropa?

Pa šta će, previše je rizično dopustiti da im propadnu dvije ili tri najveće nacionalne banke..!? 

Kuba, radio sam u toj industriji tri i pol godine (kao programer kompjutera, doduše, ali ipak svašta čuješ i naučiš o poslu), i vjeruj mi, ovo jednostavno nije istina.  Banke se ne bave nekretninama, i niti jedna banka nikada nije htjela imati nekretninu.  Svaka banka će pristati na smanjenje dobiti od kredita, pa čak i na mali gubitak, prije nego će zaplijeniti imovinu.  To je veeeeliki trošak, administrativni, sudski i svakakvi drugi, koji se nikad, ali baš nikad ne pokrije od prodaje nekretnine.

Prema ako netko na to išao ciljano, da da nekome namjerno zajam s nadom da to neće ovaj moći plaćati pa da će se domoći nekretnine, onda je prvo glup k'o točak, drugo prevario je samog sebe, a tek treće je prevario nekog drugog.

Cervantes, svaki zajam sa varijabilnom stopom počinje sa fiksnom stopom u periodu od nekoliko godina (najčešće so tu bili 5-year ARMs; ima naravno  i drugih mogućnosti - 2, 3, 7 godina).  I ta početna stopa je uvijek niža od stope na zajmovima sa tridesetogodišnjom fiksnom stopom.  Ljudi su od strane banaka, agenata nekretninom, i svih ostalih igrača, uvijek savjetovani da ne uzimaju ARM (adjustable rate mortgage) ako namjeravaju u kući ostati dulje od 5 godina.

Inače, pretpostavka svakog ARM zajma je ta da se tako mladim ljudima koji tek počinju karijere i još nemaju akumuliranog bogatstva omogući kućevlasništvo (najosnovnija stvar, najbitniji sastojak "American Dreama", pa ne znam kako može biti čudno da predsjenik ili centralni bankar propagira osnovnu nacionalnu vrijednost), s pretpostavkom da će za 5 godina napredovati i povećati prihode, i onda biti u mogućnosti plaćati nešto skuplju kamatu.

Isto tako, prosječno trajanje jednog hipotekarnog zajma u Americi je oko 7 godina.  Iako im je nominalno trajanje, u velikoj većini slučajeva, 30 godina (rjeđe 15, 20, a ima čak i od 50 godina).  Naime, unutar prosječno sedam godina se kuća ili proda (ljudi se sele, bilo radi posla, bilo u veću kuću radi povećanja familije...), ili se zajam refinancira.  Pošto ono sekundarno tržište postoji, uvijek ima ovih mortgage brokera koji te pitaju koji su uvjeti tvog zajma i nude ti da uzmeš bolji kod njih.  Prema tome, i kod tih ARMova pretpostavka je bila da će nakon što istekne taj fiksni period biti refinancirani.  (Inače, zakonom je ovdje zabranjeno već dugo, mislim da od ranih osamdesetih, naplaćivati penale za raniju otplatu glavnice, tražiti svu kamatu koju bi platio u tih 30 godina ili slične kerefeke.)  Prema tome, banke nisu preuzimale rizik da John Smith neće moći vraćati kredit, dapače.

Dakle:

• Nitko nije Johna Smitha zayebo, osim mame i tate koji ga nisu natjerali da ide u školu i nauči nešto o životu, s mrvicom matematike.
• Kao što kažeš, banka nije socijalna ustanova, stoga i moje pitanje; zašto kriviti banke zato što su imali $$ znakove u očima, kad bez toga ne bi ni postojale?  A očito da, u svjetlu činjenica gore, banke nisu baš preuzimale neki poseban rizik sa tim sub-prime zajmovima.
• Brokeri na Wall Streetu su izmišljali te financijske derivative zato što su postojali kupci tj. investitori željni investicija u američko hipotekarsko tržište (kao što sam već opisao), a sa ciljem da se rizik, koji je u tim rizičnijim zajmovima prisutan, smanji i da kupci dobiju investiciju kakvu žele.
• Investitori iz cijelog svijeta su svoj novac htjeli uložiti u povijesno najsigurniju moguću investiciju na svijetu, američko hipotekarsko tržište.

I kako sad tu kriviti bilo koju kariku tog lanca za propast cijelog sustava?  Svi su radili samo svoj posao i ispunjavali svoju svrhu postojanja.  Svatko se zeznuo pomalo, čak bih rekao da izdavatelji zajmova i najmanje od svih.  John Smith je kupio što nije mogao platiti, broker na Wall Streetu je krivo procijenio rizik, krajnji investitor je promašio vidjeti da se stvari na tom tržištu mijenjaju i da to sve postaje trulo....

A tko je tu bio odgovoran za zaustavljanje ulaska sve više i više novaca u to tržište, na kojem nije bilo dovoljno pokrića u kreditno sposobnim kupcima nakretnina??  Nitko -- e, to je problem.

Po meni je to ubrizgavanje novca glupo, throwing good money after bad.  To je ekvivalentno situaciji da sjediš na brodu na koji prodire voda koju ne možeš izbaciti brže nego što ulazi, a onda ti netko kao rješenje predloži - da uzmeš veću kantu.  Umjesto da zakrpa rupu.

A rupa je u ovom slučaju to što banke drže financijske intrumente kojima se vrijednost ne zna (što ih, u praksi, čini bezvrijednima).  Tim intrumentima treba upostaviti neku vrijednost, i onda će sve doći na svoje mjesto.

Danas je Henry Paulsen, ministar financija USA, rekao da će proći još nekoliko tjedana prije nego oni otkupe bilo kakav dug za onih 700 milijardi dolara.  Prema tome, do onda će trajati ova panika na tržištu, a onda kad se to počne kupovati će nastati trenutačni zemljotres (jer će svima postati jasno koliko vrijede i ili ne vrijede), i onda će se situacija stabilizirati, i moći ćemo ići dalje.  A do onda: k'o živ, k'o mrtav....

Hebateled... gledam sad malo CNN u hotelu, i govore o burzama ovim i onim, kad dolje na tickeru prođe naslov:

Zimbabwe: Inflation hits 231 million percent


I mi mislimo da imamo problema....