pa gledaj shile, niko njih nije zaj**o, fala Bogu, ali su zato utjecali na misljenje neupucenog naroda, mislim tu na medije...

Sve ovo sa pohlepom zvuči jako dobro u predizbornoj kampanji, pogotovo što i oba predsjednička kandidata, a i puno ostalih zastupnika i senatora (nisu 4. 11. samo izbori za predsjednika nego za cijeli zastupnički dom i trećinu senata), ali meni to populističko objašnjenje baš ne drži vodu previše.  Naravno, jest da je pohlepa ono gorivo za cijeli Wall Street i financijsku industriju, ali krivica ovdje leži na svima pomalo, od konzumenata do pozajmljivača do velikih banaka...

Prije nekoliko mjeseci sam od jednog ekonomista na radiju čuo jedno od kredibilnijih objašnjenja za ovo sve.  Ali prije nego opišem, treba znati da ovdje postoji sekundarno tržište hipotekarnih zajmova.  Naime, banke međusobno trguju sa paketima zajmova, a postoje i takozvani "mortgage brokers" ili "mortgage originators" kojima je jedini posao da ljudima zajam izdaju, a onda ga prodaju "mortgage servicers"-ima, tj. onima koji ih drže kao investiciju.  Moj kredit za kuću je prodan nakon što sam prvu ratu uplatio onima od kojih sam uzeo kredit nekoj drugoj banci kojoj sad plaćam (pri tome su naravno svi uvjeti kredita isti za mene, samo je adresa na koju šaljem ček druga).  Ti kupci na sekundarnom tržištu određuju uvjete, kao kamatna stopa, duljina zajma, fiksnost ili varijabilnost kamatne stope i milion drugih parametara koji svaki zajam ima.  Kažu "treba mi paket od 5000 zajmova od 150 do 250 tisuća dolara glavnice sa 6.25% fixnom stopom i kreditnom ocjenom zaduživača između 680 i 720."  Ili tome slično.

Dakle, objašnjenje je sljedeće.  Prije 6 godina ukupna masa novca u svijetu je iznosila oko 35 trilijuna dolara.  U zadnjih 6 godina se to udvostručilo, pa sad iznosi 70 trilijuna dolara.  (Znači čovječanstvo je otkad je onaj u Africi sišao s drveta do 2001. ili 2002. godine stvorilo jednako onoliko bogatstva kao i od onda do danas... hebateled!)  Glavnina tog ekstremnog povećanja svjetskog bogatstva otpada na brzi razvoj Kine i Indije, pa zatim Rusije, Srednjeg Istoka, Latinske Amerike itd, tj. onog što se zove "emerging markets".  A to pokriva sigurno 2/3 čovječanstva, koje je do "maloprije" bilo velika sirotinja a sad više nisu.

I sad taj novac naravno traži gdje bi se "skućio", tj. investicije u koje bi se uložio.  Vrijeme držanja novaca u madracima i čarapama je naravno davno prošlo, i svako tko ima nešto novaca nastoji da taj novac radi za njega...  Naravno, novac se slijevao u povijesno stabilne, niskorizične investicije, a najbolji primjer takve u povjesti je bilo američko tržište nekretninama.  Naime, do valjda lani nikada u povijesti svijeta cijena nekretnina u SAD nije padala niti stagnirala, nego je stalno rasla.  Pa je onda logično da se svo to novo bogatstvo htjelo uložiti u tako sigurnu stvar i dalje oplođivati.

I sad se vraća priča na ono sekundarno tržište, na kojem se potražnja odjednom naglo povećala.  Pojavili se kupci (banke, fondovi) iz cijelog svijeta koji su htjeli kupiti tih američkih "mortgage-backed securities", i naravno tržište je na tu povećanu potražnju odgovorilo - povećavanjem ponude.  Banke, tj. ti "mortgage originators" nisu mogli naštancat toliko zajmova tom brzinom kojom su ih investitori iz cijelog svijeta htjeli kupiti, pa su onda počeli padati kriteriji.  U tom istom segmentu na radiju su razgovarali i sa nekim predsjednikom jedne od tih kompanija koje začinju zajmove, i čovjek je govorio da to nije imalo nikakvog smisla - prvo su smanjili "credit score" mušterija kojima će davati zajmove, onda su počeli smanjivati razne druge kriterije, i to kaže čovjek svaki tjedan da je došlo nešto novo i luđe, dok se nije došlo doslovno do ovog što je netko spomenuo - nisi trebao imati niti posao niti stalna primanja da bi uzeo zajam od četvrt miliona dolara.  Naravno, to je nosilo sve veći i veći rizik, pa su nastajale noviji i noviji financijski derivativi (način kako upakirati te zajmove da se rizik smanji), koji su na kraju postali toliko komplicirani da ih ni sami bankari više nisu razumjeli.

Najjednostavnijim rječnikom, vrijednost paketa takvih zajmova se bazirala na pretpostavci da će 90% tih rizičnih zajmova biti ipak na kraju otplaćeno, što je, povijesno gledano, strašno niska brojka - rezervacije banaka za neotplaćene hipotekarne zajmove je tradicionalno između 1% i 2%.  Dakle pretpostavka je bila da su ti "sub-prime" zajmovi 5 do 10 puta rizičniji od ostalih, što se svima činilo kao jako konzervativna procjena.  Samo je na kraju ispalo da postotak vraćanja tih zajmova bio ispod tih 90%, čak bliže 80%, i da financijski derivativi nisu bili vrijedni toliko koliko se mislilo.  Dapače, dogodilo se ono najgore šta se u financijama može dogoditi, to je da se jednostavno *nije moglo* pouzdano utvrditi koliko su ti instrumenti vrijedni.  A kad se nečemu ne može pouzdano odrediti vrijednost, onda se to više ne može prodati na tržištu, jer kupaca naglo nestane - nitko ipak nije lud da kupuje mačka u vreći.  I onda su banke počele na svojim financijskim izviješćima smanjivati vrijednosti tog kapitala koji drže, ali opet pošto nisu mogli točno odrediti koliko vrijede ili ne vrijede to su bili takoreći nasumična pogađanja, što je opet značilo da ni jedna banka više nije mogla biti sigurna koliko su druge banke vrijedne ili sigurne od propadanja, što je dovelo do totalnog zaleđivanja tokova novca... i dogodilo se ovo što se događa.

A što se tiče ovih ljudi koje sad kao izbacuju na ulicu - žao mi je što moram biti ciničan, ali istina je da velika većina njih uopće ne bi ni bila u kući da je sistem funkcionirao kako spada.  Ako kupiš nešto na kredit za koji nisi siguran da ćeš ga moći vraćati, onda si sam kriv.  Ako moj susjed kupi auto koji ne može priuštiti i to ZNA, pa mu ga za 3 mjeseca dođu oduzeti, zar bi se trebala onda ulica skupiti i reći, ma dobro, platit ćemo mi svi za njega, nek se on vozi u Mercedesu, a ja ću i dalje u svom Hyundaiju??  E 'oću ma'unu... nek' se vozi autobusom - logika!

Dakle, zapravo i jest za sve ovo kriva pohlepa, ali nije to samo pohlepa brokera na Wall Streetu, nego cijelog sistema - od običnih ljudi koji su htjeli kuće koje si ne mogu priuštiti pa kroz cijeli lanac davatelja zajmova, preprodavača, do krajnjih kupaca koji su eto htjeli imati dio tog El Dorada kakvim se činilo američko tržište nekretninama.  Wall Street je tu bio samo pohlepni posrednik između mnogih drugih pohlepnih...

Care, pa kod da ne živiš u ovoj politički korektnoj Americi.  Da joj ga nisu odobrili, to bi bila dobna diskriminacija.  Kao što ne smiješ nekome odbiti zajam zato što je crnac, ili što je Balkanac, ili što je šintoist, ili što je homoseksualac, ili što je ćelav, tako se ne smije odbiti nekog i zato što je određene životne dobi, ako zadovoljava sve druge kriterije.

tako je to meni isto objasnio čika sa bibisija, al me mrzilo tipkat toliko, što se europe tiče osim banaka koje su kupovale te natrule pakete (ako sam dobro shvatio njemačkim "landes" bankama je to jedini mogući izvor zarade, tako da su one prve osjetile udarac), dosta je banaka nahebalo i zbog zaustavljanja protoka love, a da je raja svugdje podjednako "neupućena" vidjelo se na primjeru northern rock-a u britaniji, ponestalo im love (zbog otežanog protoka) pa im država uletila sa zajmom jer su kao stabilni i profitabilni al hebiga pukla bruka pa je ekipa noćila pred poslovnicama ne bi li podigla ušteđevinu i ošlo sve u dim za dva dana. đebiga moš ti trkeljat o solventnosti, P/L tablicama, EBITima, trnoverima, dugoročnim investicijama, al čim zasvira truba raja trpa u čarapu pa bila to burzovno osvještena raja il bara s placa kojoj se omililo kruva bez mot'ke pa internetom špek kulira dionicama dok lojzek na teletextu škica tko ga je pak danas zahebo na kladionici.  

@kauboj