Ako postoji čangrizavo gunđalo za glazbu – taj sam. Tako da sam u startu pripremio kenjanje po Lazanji, jer cijeli taj koncept Eurosonga smatram primitivnim i glazbeno bezvrijednim. Da se sad razumijemo, nije to bogznašto, ali u usporedbi što se sve tamo pojavljivalo i što je na kraju i pobjeđivalo, Lazanja je glavom i bradom Bob Dylan.
Ovi glazbeni puritanci (+ demonisti) su, s jedne strane, prekritični. S druge strane, ovi drugi ga previše hajpaju. Niti je loš, niti je genijalan. Jedna sasvim okej skladbica, smisleni lyricsi, neakav industrial, dobar ritam, fina i pozitivna energija, zapravo karizmatičan dečko a ne kuhana noga. Pozitivna ocjena s moje strane i puna podrška u daljnjem radu.
A ako već moramo birati da li nam djeca trebaju slušati cajkače ili Lazanju, odabir je prilično jednostavan.
