What Maisie knew (2012)

Dječje oči su drugačije, nevine i gledaju na svijet iz svoje, neke posebne perspektive. Žive u tom svom svijetu sve dok ne odrastu. Onda počinju gledati i razmišljati poput odraslih, sirovo, sebičnije, surovije, svjesni apsolutno svega što ih okružuje, znajući da je svijet okrutan i da postoji više negativnih i tužnih stvari nego pozitivnih i sretnih. Naša je dužnost kao odraslih da djeca žive kao djeca, u tom svom nevinom i sretnom svijetu što je duže moguće.

Maisie je jedna prosječna šestogodišnja djevojčica, ima mamu i tatu, ide u školu s drugom djecom, ima dadilju koja je čuva i koja joj je draga. Međutim njeni roditelji se često svađaju i upravo prolaze kroz proces razvoda i borbe za skrbništvo.

Film je poseban po tome što je mala Maisie glavni protagonist i pratimo cijelu radnju, sve događaje i situacije iz njene perspektive. Međutim, za razliku od djevojčice, koja prolazi kroz neke čudne i neobične situacije, mi imamo oči odraslih s kojima gledamo i shvaćamo što se točno događa. Znajući to možemo razumijeti da Maisie drugačije razmišlja i gleda na ono što vidimo. Upravo zbog toga su mi neke scene bile strašne za gledati iako same po sebi nemaju nikakve veze s filmovima strave. Roditelji malene Maisie su jedni od najsebicnijih ljudi, konstantno gledaju isključivo na sebe i svoje interese, potpuno zanemarujući dijete i njegove potrebe. Zbog toga bi pohvalio scenarij (moderni pogled prema noveli Henry Jamesa) i glumce koji glume roditelje (majka je Julianne Moore, a otac Steve Coogan) jer su uspjeli u tome da ih uopće, mi kao gledatelji, ne žalimo iako prolaze kroz nezavidno razdoblje u životu upravo zbog svoje sebičnosti, gledajući isključivo svoj trbuh pa makar zbog toga trpilo njihovo malo dijete. Ganjaju uspjeh u svojim karijerama koje zahtijevaju brojna putovanja (otac je trgovac umjetninama, a majka je glazbenica) pa zbog toga stradava njihov međusobni odnos, brak, a na kraju posljedice osjeti i njihova kći. 

Osim sjajne Onate Aprile koja glumi malenu Maisie, posebno bi izdvojio Alexander Skarsgarda kojeg inače kao glumca baš i ne volim u filmovima, ali njegov lik me je baš kupio. Spletom okolnosti i on se upleo u Maisiev svijet i iako je bilo neobično jer tu ne pripada, njegov karakter je ipak napredovao, prilagodio se trenutačnoj situaciji i shvatio je koji su životni prioriteti. 

Ovaj film definitivno nije za širu publiku zbog tematike i tona, neke situacije nije bilo ni lako gledati, ali na kraju ipak poručuje jasnu poruku. Djecu možete prevariti i lagati u mnogim stvarima zato jer imaju nevini pogled na svijet međutim ne možete ih konstantno varati oko vaše ljubavi i brige za njih  jer, prije ili kasnije, čak i malo dijete osjeti tko ga zapravo voli. Zato čuvajmo djecu i njihovu nevinost jer jednom kad se prekine, nema povratka na staro.

👍🏻👍🏻

" Gledao " Artemis Fowl.

Vilenjaci, goblini, carolija...epska fantastika, bas ono sto bi trebalo da volim, cak ako je za decu. 

Odgledao pola sata, ugasio. 

Vec pocinjem da se brinem za sebe, nemoguce da gotovo nista u poslednjih par godina ne mogu da gledam 😢... 

Takav sam i ja, ali jednostavno ako neki film ima ispod 5,0 na IMDB-u nema teorije da ga gledam. O višim ocjenama se može raspravljati, ali ako je 5 i manje, 100% je katastrofa od filma.

Ne mogu da gledam ocene na imdb...opekao se vise puta...ovde reziser sjajni ( glumac ) Kenneth Branagh ❤️ 

Problem je ocito u meni, nemoguce da mi je sve fuj... 

Evo sad gledam Henry V iz 1989 sa gore pomenutim genijalcem. Pa cu onda ovo novije...mada se plasim... 

Meni dragi filmovi koje sam nedavno pogledao: 

Tjelesna kamera (2020)

Milostivi pad (2020)

Iskreni kandidat (2020)

7 minuta (2020)

https://www.imdb.com/title/tt2331047/ - Rememory

Nije neko nezaboravno ludilo, al solidno, bolje od ocjene koju ima - 7/10.

Fin twist.

Upravo na Domi najbolji film u zadnjih XY godina - The Dark knight. Remek djelo...