Take Shelter
Take Shelter je svakako neuobičajen film za Hollywoodske prilike. Jeff Nichols je režirao i napisao scenarij. Tko je to?! Upravo tako. Lik koji isključivo piše scenarije samo za filmove koje osobno režira. Također preporučam njegov film Mud gdje glumi odlični Matthew McConaughey. Neznam na koju bazu je uspio dovesti Shannona kao glavnu ulogu, ali drago mi je da je uspio. Nije ovo prvi put da surađuju skupa, a bome nije ni zadnji.
Film mi je privukao pozornost još 2011. kad je izašao. Nije bilo neke velike pompe, ali osvajao je neke manje nagrade sa festivala i dobio je od jako dobre do odlične recenzije, meni sasvim dovoljno da mi bude zanimljiv.
Svrstao bi ga u male filmove. To samo po sebi ne znači apsolutno ništa loše osim što neće dobiti dovoljno dozu publiciteta i ljubavi bez obzira na to koliko bio dobar.
Shannon glumi Curtisa, jednog sasvim običnog i prosječnog čovjeka i radnika, ima posao i obitelj , gdje je svaki dan borba za voljene kako preživjeti, a uz to još ima gluhu kćer. Oženjen je za Samanthu, sasvim običnu kućanicu, koja ga voli. Nju glumi tada (meni) nepoznata Jessica Chastain, koja mi je upala u oko, a u slijedećim godinama je skupila dobar broj kvalitetnih uloga i filmova.
Iako se radi o apokalipsi, film sam nazvao malim jer govori iz perspektive jednog sasvim običnog i prosječnog čovjeka. Curtisa počinju mučiti noćne more o apokalipsi, o velikoj oluji koja će doći i uništiti sve. Pošto se ti snovi konstantno ponavljaju i izgledaju mu tako realno (čak se u jednoj sceni pomokri u krevet), Curtis prvo pomisli da mentalnu bolest pošto mu je majka bolovala od šizofrenije, međutim ipak odluči napraviti sklonište kako bi sačuvao svoju obitelj.
Strah je glavni pokretač ovdje, strah za sebe i za svoje najbliže da im se nešto ružno može dogoditi. Curtis se boji katastrofe i smatra da ima vizije koje će se obistiniti i zbog toga mu taj strah utječe na sve njegove pore života: obitelj, brak, posao, prijatelje, zdravlje. Protagonist počinje raditi čudne stvari i bira nelogične odabire u svom životu. Obitelj stavlja isključivo na prvo mjesto čak i po cijenu njihova zdravlja (ne želi liječiti gluhu kćer). Zbog svojih vizija i snova, cijeli svoj život je podredio samo jednom cilju - izgraditi sklonište da bi zaštitio ženu i dijete bez obzira na cijenu koju će platiti.
Zbog toga Curtis postaje ekstrem, ili je totalni luđak jer ugrožava sve svoje zbog snova koje sanja (u očima ljudi koji ga okružuju on jeste luđak jer radi lude poteze) ili je prorok koji se na vrijeme sprema za nadolazeću nevolju (mi kao gledatelji jedini “vidimo” noćne more koje vidi i naš glavni lik). Zbog toga smo u konstantnoj dvojbi oko toga kroz cijeli film što je točno Curtis.
Uz maestralnog Michael Shannona, svakako moram izdvojiti i sjajnu Jessicu Chastain kao suprugu koja prihvaća svog muža i zbog ljubavi prema njemu ipak ga odluči podržati iako njegovi postupci uopće nemaju smisla i protivi se njima. Zanimljiva je stvar što njihovu gluhu kćer glumi djevojčica koja je gluha u stvarnom životu i pojavila se samo u ovom filmu.
Jako mi je žao što Shannonova gluma nije nagrađena u obliku nominacije za Oscara, ali vjerujem da je to zbog toga što film spada u relativno niskobudžetne, naglasak ide na likove, njihovu glumu, odnose i unutarnje borbe, film nije razvikan, nema poznatog redatelja i bavi se temom koja (u vrijeme izlaženja filma) nije aktualna. Bome, imam osjećaj da bi danas ovakav film dosta jače odjeknuo.
Zamjerke filmu idu u vidu tempa koji je stvarno spor i nije uobičajen kod većine filmova. Mogu razumjeti ljude koji će konstantno gledati na sat tijekom filma i žaliti se kako je dosadan međutim to je takav film. Sami završetak meni osobno nije legao do kraja, iako je zadovoljavajući, za neku veću ocjenu tražio sam više.
Film je svakako za preporuku, ali nije za široku publiku i nije za svakoga.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.
