Izgubljena olovka (1960)
Spadam u onu skupinu ljudi koja baš i ne preferira filmove iz naše kinematografije. Jednostavno većina njih nije po mom ukusu i nije dovoljno kvalitetna. Međutim ovaj relativno nepoznati dragulj moram spomenuti.
Snimljen je sad već daleko 1960. pa iako se na prvi pogled čini da je film zastario, smatram da može biti primjenjiv i u moderno doba. Koncept filma je možda malo staromodan, ali ne mogu to zamjeriti kad je snimljen prije 60 godina. Neke stvari poznajete kakve su bile i to vam ne bi trebalo smetati.
U jednom zabačenom selu, u školi (tu vidite kako je prije bilo dosta drugačije) jedan dječak je izgubio olovku. Drugi dječak imenom Dika je nepravedno optužen. U njegovu krivnju su uvjereni apsolutno svi, od cijelog razreda, njegovih prijatelja do učiteljice kojoj se Dika na prvu nije svidio. Kroz novonastalu situaciju i drugačije odnose kroz koje sad naš protagonist Dika prolazi, saznajemo toliko toga o ljudima, ponašanju, poštenju, pravednosti i istinskim životnim vrijednostima.
Za svega 45 minuta, film ispriča jednu jednostavnu, ali tako sjajnu i životnu priču koja ima pouku i izaziva emociju. Zahvaljujući odličnom scenariju i suradnji s tada stvarnim učenicima, redatelj Škubonja u suradnji sa svojom ženom, koja je pisala scenarij, je napravio uradak koji je za sve uzraste. Film je osvojio nekoliko nagrada i proglašen jednim od najboljih filmova za djecu.
Sjajan klasik koji preporučam svakome bez obzira na dob zbog snažne pouke
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.