The Descent (2005) 

Jako dobar horror. Počinje kao drama pa se nastavlja kao ženski road trip gdje se povezivaju na izletu, a horror počinje negdje na polovini filma. Dosta se oslanja na atmosferu koja je mračna i klaustrofobična, a osim očitog horrora postoji i onaj između odnosa likova. To većina današnjih filmova nema.

The Ring (2002)

Američki remake japanskog horrora, ovaj put je remake bio usojepan. Prvi put sam ga gledao kad je tek izašao i bio mi je tad prestrašan. Sad vidim da je ovo više triler/misterija sa elementima horrora i nadnaravnog. Uložen je trud u priču i likove, a također je prisutan osjećaj jeze jer je vrijeme uvijek ružno, pada kiša, boje kao da i ne postoje. Zamjerke za neku top ocjenu idu šta mi se završetak nije svidio.

The Ring 2 (2005)

Na krilu uspješnosti prvog dijela, snima se i nastavak i još dovedu redatelja koji je snimio japanski original. Rezultat? Jako loš film. Mislim da im je ovdje jedini cilj bio zaraditi dok mogu. Nekoliko glupih scena, loš CGI, na trenutke je i dosadan što je veliki minus filmu koji je horror. 

The Orphan (2009)

Ovaj mi se horror svidio. Ima snažni početak, osjećaj jeze u par scena, dobra priča. Odlična gluma mlade glavne glumice, svidjelo mi se i objašnjenje na kraju. 

Knives Out (2019)

Sjajan scenarij, sjajna priča. Redatelja Rian Johnsona smatram podcijenjenim, piše scenarij za svaki svoj film i uglavnom su mu jako dobri ili odlični. Obrađuje temu koja se danas u filmu rijetko viđa i iz malo drugačijeg kuta. Zabavan i nepredvidljiv. Mana filma mi je jedino što ima previše likova pa nisu svi došli do izražaja, ali svejedno odlična glumačka postava.