A.I. (2001)
Film na kojem je Stanley Kubrick radio dvadeset godina prije smrti pa da bi ga ipak prepustio Steven Spielbergu. Svejedno, obojica su godinama radili skupa na ovom projektu tako da ima dosta "Kubrickovog" u filmu.
Prvi put sam film gledao jako davno, nije mi se pretjerano svidio, bio mi je čudan i zbunjujuć. Shvaćam sad da sam bio vjerojatno premlad da bi potpuno razumio ovaj film. Film mi je na ponovno gledanje odličan.
Obrada bajke za djecu Pinokio se možda može na prvi pogled činiti previše djetinjasto, ali zapravo je skroz drugačije. Film ima jako puno odraslih stvari, a čak se pitam bi li film bio možda i "odrasliji" da ga je ipak režirao Kubrick. Nije pošteno gledati što bi bilo kad bi bilo već ocjenjivati na temelju onoga što vidimo.
A ono što vidimo je iznimno. Film je vizualno prekrasan, a efekti izgledaju jako dobro čak i za današnje standarde. Glavni lik je David, android u obliku malog dječaka, on je naš Pinokio, lutak stvoren od čovječje ruke koji želi postati pravi dječak kako bi ostvario ulogu veće od one koja mu je prvotno dodijeljena. Glumi ga briljantno Haley Joel Osment, dokazavši se kako jedan od najboljih dječjih glumaca ikada. David prolazi kroz jedno veliko putovanje, gdje upoznaje razne likove, susretne se i sa Đepetom i Plavom vilom, a na doživljava i svoju odiseju (oprostite, ali morao sam).
Primijetio sam na ponovno gledanje kako je film izrazito tužan jer postoji nekoliko scena koje nije lako gledati, a i suza nekome može kanuti niz obraz. Meni kao gledatelju je bilo nevjerojatno stalo do Davida iako sam svjestan da nije pravi dječak, ali dobio sam dojam da su njegovi osjećaji pravi. Nije živ, ali oponaša život. Ne spava, ne jede, ali može to oponašati. Mene je zaintrigiralo pitanje koje se nametnulo odmah na početku filma. Čak ako i stvorimo robote koji mogu voljeti, kako možemo znati hoće li ljudi voljeti tog robota? Dosta filozofski, ali puno toga se provlači kroz cijeli film.
Mnogim ljudima se nije svidio završetak film, smatrajući da sadrži previše "Spielberga", ali očito nisu čitali kako je to završetak koji je sam Kubrick planirao. Meni osobno je završetak bio tužan, strašan i sretan u isto vrijeme, ali najbitnije je da mi je bio zadovoljavajući i da se uklapa u film.
Na kraju moram zaključiti kako je ovo jedan od najboljih Spielbergovih filmova, a to je konstatacija koja sama po sebi jako puno znači.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.