The Phantom je napisao/la:
GrunfZd je napisao/la:
The Phantom je napisao/la:
Zanimljivo, meni je Train to Busan vrhunski jer ga nisam doživio kao zombi/horor film, a The Wailing dugo izbjegavam jer sam stvorio odbojnost prema novijim horor filmovima, teško se natjeram da ih gledam iako sam o njemu čitao samo pohvale.
Vidi cijeli citat
Pa da, zato i govorim da nije horor nego akcijski film sa zombijima.
Da pokušam to artikulirati, Train to Busan ima problem jer se likovi u filmu ponašaju onako kako film traži od njih, dok recimo u Wailingu se ponašaju onako kako bi se ljudi u takvim trenucima zapravo ponašali.
Nekako sve viđeno više puta. Dosta scena, pogotovo onih akcijskih, su teško pretjerivanje u stilu najeminentnijih holivudskih akcijskih junaka.
Što se tiče novijih horora, apsolutno se slažem s tobom. Može se na prste jedne ruke nabrojati kvalitetne uratke u zadnjih desetak godina. Uz mogućnost da sam sad zaboravio na neki film, ali The Wailing je meni uz Hereditary i Midsommar možda i najbolji recentni horor. To su filmovi puni metafora, skrivenih značenja i poruka, upakirani u odlične atmosfere, slojeviti i duboki.
Na tom tragu bi preporučio ako neko želi pogledati od Cronenberg juniora The possessor i Infinity pool. Nisu top u svojoj klasi, ali prema budžetu sasvim dobra ostvarenja koji bi svaki fan (psihološkog) horora morao pogledati.
Vidi cijeli citat
Izbrisao sam ti dio teksta jer si dosta spojla.
Uglavnom ne slažem se, likovi se mijenjaju ovisno o situaciji i kako njima odgovara, doslovno su preslika današnjeg društva.
Horore skoro pa i izbjegavam, Hereditary je baš velika iznimka, da netko toliko uloži u priču, likove i atmosferu, a ne u jeftine jump scare scene.
Vidi cijeli citat
U pravu si, trebao sam napisati spoileri.
Za Busan ćemo se složiti da se ne slažemo 🤝
Jesi pogledao Midsommar, kakav ti je on?
@basketas
Kužim što oćeš reći, ali nema toliko twistova zapravo, iako shvaćam zašto izgleda da ih ima više.
Spoileri
Zapravo je jedini twist oko priče ko je dobar a ko loš, a taj twist se dogodi jednom ili dva puta ovisi kako gledaš.
Iako, moglo bi se reći da ta neodlučnost filma da pokaže odma tko je tko pridonosi shvaćanju osjećaja ćaće na kraju kad se nije moga odlučiti kome da viruje. On je u istoj dilemi ko i gledatelji cili film.
Uglavnom, ako si ga dosta zaboravija, pogledaj opet pa pročitaj tekst na ovom linku što sam zalipija prije, cijeniti ćeš ga još više sigurno.
[uredio GrunfZd - 25. veljače 2024. u 15:18]
