Redatelj Lanthimos je poznat po tome kako radi čudne filmove, ali ovo mu je svakako najčudniji film u njegovoj opusu. Ovdje je apsolutno sve čudno: likovi, radnja, kamera, glazba, boje, dijalozi. Nekoliko bizarnih scena kao i nelagodnih odluka koje se neće svidjeti svima. Razvoj glavne junakinje od novog početka, gdje je kao tabula rasa stvorena kao čudovište Frankenstein, pa gledamo kako se mijenja dok upoznaje svijet, ljude u njemu, ali i sebe. Prvo ću o pozitivnim stvarima. Emma Stone je daleko najbolji dio filma, nimalo lagan lik koji prolazi kroz promjene, fizičke, ali pogotovo psihičke, ne bi se puno iznenadio da osvoji zlatni kipić za najbolju glavnu žensku glumicu. Meni se još svidio lik doktora kojeg tumači uvijek sjajni Dafoe. Scenografija također plijeni pažnju, neobična je i šarena, ali i prekrasna.
Sad idemo na mane. Meni je film držao pažnju do polovine, kasnije mi je drastično opao u kvaliteti. Jasno mi je da sam sa svojim mišljenjem u manjini s obzirom na ocjene, kritike i nagrade, ali ne mogu ići protiv sebe. Film pokušava puno toga natrpati, a ne uspije sve privesti kraju. Osjetio sam da film traje dugo, a to nikad nije dobar znak za kvalitetu filma. Napomenuo sam da je film jako čudan i neobičan, praktički od samog početka do završetka, nisam se baš lako priviknuo sam to. Smetala mi je pretjerana i bezukusna seksualizacija koja počinje u drugom dijelu filma, čak mi je postalo naporno. Mogao bi još o manama, ali ne želim otkrivati radnju filma, samo ću napisati da mi film sadrži i malo pedofilije.
