makedonska filmska industrija smesna kao crtan film. nema novac ni glumci. a oni nekoliko dobri koj se snimio ja rade serbedzija glumio. btw, super prica makedonski.

bosanska je solidna filmska industrija. ali previse filmovi o ratu. vreme za nesto novo.

svedska filmsk industrija preterao sa ovo cop thrilleri. wallander, beck, johan falk, itd, itd. police that solves murderss and crime. jedno te isto 30 godine. 90 % filmovi u sverige se takvi.

Bosanski film je takodje pao kurcu za usi kao i hrvatski, slicni problemi sa sektom reditelja koji uzimaju sve novce dostupne, pa njih 4-5 vode glavnu rijec a od svih njih jedan je klasa, ako.

I srpski film je, po meni, pao dosta. Nema vise ni velikih glumackih imena kao nekada, a i sama kinematografija zivi na staroj slavi. 

ima li koj od balkan koj trenutno ima holivud potencial ?

vrijeme za neki nov rade serbedzija, milica jovovic. ona je bas propao. nakon peti element mislio sam da je novi superstar. onda zaglavio s onoj resident evil sranje. a zadnje 10 godine glumi u teski low budget filmovi. mozda i nekada nije imala talent pa se poklopio s taj the fifth element.

Mila Jovovic je prosla zbog neobicne ljepote, kao i Goran Visnjic odnosno i on na look. A da je neka glumica vanserijske klase, i nije.

Nicija zemlja

Jel to nas film uopce?

maks. koprodukcija. Napola

Najbolji hrvatski film je Tko pjeva zlo ne misli, rekao bih da je to na razini svjetskih klasika u svakom pogledu, osobno netko tko je dosta strog u kriteriju ocjene filmova ovo mogu svrstati sebi u top listu najboljih koje sam gledao. Čak se zapitam jel to zaista naše...

Ima još tu dobrih, ali dobar dio sa ovih lista je gledljiv, ne dobar što pokazuje koliko nam je u stvari ta kulturna scena loša, često ideološki obojana i povezana sa uskim klanom ljudi koji tu idologiju koriste da prikriju vlastiti manjak talenta, a opet da dobivaju sredstva od države za filmove. Gore navedeni film je nastao u vrijeme "polovice" ondašnje komunističke države tijekom Hrvatskog proljeća, a ne sadrži ni trenutak ideologije, niti znaš kada je sniman u kojem ambijentu. Odličan scenariji i radnja, ta jedna nostalgična slika Zagreba toga doba, lokalni kraj i te male kvartovske sredine koje su bile mini sela što se danas izgubilo gdje ne znaš tko ti je susjed 10-ak godina. Međutim, ono što posebice ističe sve su vrhunski glumci i uloge koje su ostvarili, Franjo kao klasičan muž koji si voli malo popiti, puno priča i sanjar o slavnim vremenima vitezova, Fulir maher koji koristi svoj šarm da bi zavodio udane žene iako uglađen iz vana moralno kompromitiran iz nutra, teži uglađenosti iako gleda uhvatiti udanu ženu, teta Mina klasični primjer "neudavače iz serija" koja se šverca na sestru, voli pojesti i popit kao muško i koju svi žele nekom zakrpati da je se riješe i na kraju Franjina žena koja Ana koju je utjelovila predivna Mirjana Bohanec, primjer ženstvenosti i ljepote koja je u braku zapostavljena i pada na šarm i pozornost Fulira...

Jedna kemija koja je ostvarena na setu je nadrealna za nas, nema kreveljenja i često nekakvih emocija van konteksta što su karakteristične za naše filmove da bi se dobilo na nekoj radnji, imaš čitav film dojam da gledaš radnju lokalnog kvarta. Glazba je sjajna, upečatljiva kao i govor koji se koristi, hrpa izreka i rečenica koje su postale klasik kao "Idem prek k Žnidaršiću" se napit ili Ja svoju ženu ne dam vređat! Puno ni vredna, al ju vređati ne dam." Kako radnja odmiče, tako se ubrzava gdje likovi sve više pokazuju emociju i svoje namjere, zbrka kulminira klasičnom tučnjavom, onda zdravicom i vjenčanjem. Možeš ga gledati 1000 puta i uvijek ćeš se nasmijati i pogledati ga nakon vremena još jednom, to je pokazatelj dobrog filma. 

Čak dobar dio naših kultnih serija kao Naše malo i Velo misto, Gruntovčani, Smogovci...su baš iz toga doba, a ima ih još. Rekao bih da je radnja bila uvijek nekako jednostavnija, glumci su živili u realnosti, ne van nje i lakše su prikazivali svakodnevni život. Sad mi je dojam često da su umjetni u glumi kada govorimo o tv ekranima, dok su na kazališnim daskama i dalje znadu pronaći odlične predstave. 

Recept je jednostavan, vratiti se običnom životu i radnjama svakodnevice, scenariji treba biti pisan na temelju toga jer naši su obiteljski životi na ovim prostorima često začinjeni raznim scenarijima koje samo treba zapisati, ne izmišljati toplu vodu i izbaciti ideologiju jer čemu udaljavati publiku. 

Jedna prigodna