Eto, jutro je pametnije od veceri, pa nakon, na prvu, malo je reci blagog razocarenja u Once Upon a Time in Hollywood, ne mogu da budem strog prema filmu, koliko bi bio da sam post pisao sinoc...
Da bi bio jasan, moram da napisem poduzi post kako bi objasnio svoje razocarenje u film rezisera koga neobicno cenim, a koji je, kako ovde, tako i u svetu pobrao uglavnom odlicne kritike.
Svrha filma pre svega bi trebalo da je zabava, a onda kroz to nesto sto te drzi nalazis ili ne segmente koji su plus ili minus.
Kako izabrati sta pogledati?
Ja uglavnom procitam kratak, sto kraci sadrzaj, pogledam glumce. Kada vidim npr. Van Damme, ili Vin Diesel, preskacem, ne interesuje me.
Ovde pored genijalnog rezisera, citam Al Pacino, Damian Lewis, Brad Pit, DiCaprio, Margot Robbie
, pa sezdesete, znaci cadillac, havajke, The Doors, ajd i Floydi, Deep Purple...
Cuvam trenutak kada cu pogledati... kad ono, ko cekicem u glavu... Mozda sam previse ocekivao, ne znam...
Imam dovoljno godina, znam tematiku, i nista.
Cak odlicna gluma, vrhunska scenografija, opet nista. Jedva cekao da se zavrsi.
Kako neko mladji, npr. Maligan, moze tako visoko da oceni ovo? Ajd dajmi i Ian, likovi imaju neke svoje musice, vide nesto sto mi obicni smrtnici ne.
Ako je caka nacitati se recenzija da znas na sta da obratis paznju, onda svaka cast.
Hebes to kada moras u pripremi da studiras film da bi mogao da znas na sta da obratis paznju.
Tarantino pravio filmove za zabavu, pa kroz njih dosla do izrazaja njegova genijalnost.
Sada napravio film za sebe, svojevrstan omaz njegovoj karijeri, ali, po meni, jako malo zabave.
Sto je napicio filmske gromade ne igra ulogu...ko hebeni The Expendables...
Ne znam, mozda sam otisao u qurac, ali ovo mene, ajd par scena, ne da nije zabavilo, odusevilo, nego sam jedva cekao da zavrsi.
Mozda nagodinu ponovo pogledam, ne znam...
Nemam snage ni za ocenu 
Vratite Lea i Pota.