Juče odgledah najnoviji Spielbergov, "War Horse".

Priznajem da sam pustio suzu nekoliko puta, ALI ne mogu da podnesem više tu Spielbergovu "Disneyland" režiju! To je već postalo strašno. Toliko koreografije, "epskih" scena (kao kod C.B. de Millea, bože me sakloni!), patetike... već mi se "Schiendler" smučio , a ovo je preko svake mere. Što je najgore, ne možeš da mu osporiš da je vrhunski zanatlija. Sjajni kadrovi, kinematografija boli glava, sjajan osećaj za tempo i radnju... ali, brate, jedna velika bljuzga. Da je ostao da snima filmove za decu (recimo, meni je "E.T." jedan od NAJboljih dečijih filmova ikad!), sve bi bilo OK, ali on i odrasle, matore gledaoce tretira kao decu koja zaslužuju happyend i kojoj ne treba ostaviti ni grama za razmišljanje. Naprotiv, sve im treba dati upakovano - i suze i smeh i priču i maštu... ništa ne prepustiti slučaju NIKAKO! Sve mora da bude crno-belo. Na jednoj strani su uvek dobri momci, a na drugoj loši. Nema sredine, tj. "sivih tonova". Nema kompleksnosti. Nema neizvesnosti. Ne daj bože, nedoumice! A pravi život je sve samo ne to.
Nedavno sam našao na Youtubeu kratak osvrt genijalnog Terry Gilliama u kojem poredi Spielberga i Kubricka, odn. objašnjava zašto je ovaj drugi veliki umetnik, a ovaj prvi...
Krajnje poučno.