Za sve koji misle gledati Hobita (čovječe, raspisao sam se o filmu na 6 tema

), evo mala recenzija:
Prije svega, treba uzeti u obzir da će film pogledati samo oni koji su pogledali i prvi dio, te stvorili koliko-toliko dobru sliku o njemu, te se samim time krug gledatelja sužava na tek određeni dio populacije, koji je, osim toga, već i upoznat s žanrom te njegovim drugim predstavnicima. Treba, stoga, razumjeti i pokušaj redatelja da film otuđi upravo od takvih i pokuša njime iznuditi zanimanje svekolikog pučanstva kako bi uvećao svoju zaradu, iako bi takav pokušaj trebao ostati u granicama zadanog scenarija, odnosno knjige.
Film je
veoma dinamičan. Nema predaha - neprestano se nešto događa, i to za gledatelja koji će dati preko dva i pol sata svoga vremena zna izazvati određeni umor. Dakako, to uvjetuje i veoma snažan soundtrack - David Donaldson nije se baš iskazao. Jedini dio filma u kojem glazba doista daje pravu podlogu događajima i uspijeva izboriti emocije u prvom planu jest dio koji se događa u Jezergradu (sjajna upotreba harfe - approved!), sve ostalo je dobro, ali ništa više od toga s gledišta glazbe, osim izlazne pjesme koja je odlična, no riječi su blago rečeno užas i nimalo se ne uklapaju s poletnom melodijom.
S gledišta teškog fana J. R. R. Tolkiena (kakav sam i sâm), film je veliko svetogrđe i uništio je sve ono dobro čemu su temelji postavljeni prvim dijelom. Premda se i u njemu događaju odstupanja od radnje te neobjašnjive greške u kronološkom, sustavnom ili geografskom smislu, one su donekle oprostive jer su učinjene samo površinski, te su odraz redateljove interpretacije događaja kako bi bili zanimljivi "običnom" gledatelju. Dakle, te greške možemo, uvjetno rečeno, potpisati i zaboraviti, no ono što se događa u drugom dijelu prešlo je svaku granicu ukusa te praćenja djela o kojem je film i napravljen. Dodani novi nepotrebni likovi, posve promašena karakterizacija većine patuljaka, potpuno krivo prikazani odnosi kakvi su vladali Međuzemljem u to vrijeme (da, pod likovima prvenstveno mislim na "grom iz vedra neba" u vidu Tauriel, a u odnosima na Beorna te orke, koji su sustavno zanemareni, a imali su posve drukčiju ulogu u prvotnom djelu). Također, cijela priča oko Dol Guldura te Gandalfov posjet istome ostavit će potpuno krivu sliku u očima svakoga tko nije detaljno upoznat s Tolkienovim opusom i tako usmjeriti pažnju gledatelja u krivom smjeru, te također stvoriti krivu sliku o Gandalfu Sivom, cijelom Redu Čarobnjaka te (premda moramo čekati i zadnji dio da budemo sigurni u ovo) Galadriel.
Nadalje, ono što najviše zamjeram filmu jest promašena knjiška metaforička oznaka. Nadao sam se da će u ovome kreatori filma iskazati svoje oko za detalje i dodati nešto više u svoj opus, no moram priznati da su me iznevjerili. O čemu se radi?
Tolkien je bazirao Hobita kao knjigu promjene. Hobit govori isključivo o promjenama u pojedincu, te promjenama koje on unosi u društvo. Neću sad govoriti o promjenama u Bilbu te Thorinu jer su one toliko očite da su ih i kreatori filma uspješno primijetili te primijenili, bazirat ću se na neke detalje koji su, nažalost, neobrađeni u filmu i grubo nedostaju u završnom doživljaju.
Stvar je u domaćinima, kućama u kojima likovi "odsjedaju". To su redom: Elrondova kuća u Rivendellu, Goblingrad, orlovsko gnijezdo u Pustošiji, Beornova kuća, dvorovi kralja Thranduila, Jezergrad, Erebor. Nedovoljna pažnja u filmu posvećena je Beornu, koji je gotovo pa ključni lik Tolkienove metodologije promjene - jer je i sam "mjenjokožac", a pažnja je s gledišta razlike izvanjskog i unutarnjeg u svim lokacijama u ovom filmu odnesene na nevažne stvari, a tome je ponajviše kriv izmišljeni lik Tauriel, koji je pažnju odnio na nepotrebnu "ljubavnu priču". Tako nemamo priliku slušati patuljke kako su zadovoljni hranom, no nezadovoljni duhom u Thranduilovim tamnicama, nemamo priliku čuti kako im raste nestrpljenje u Jezergradu gdje su heroji, a u Erebor je ubačena borba sa zmajem koja potpuno uništava Tolkienovu poantu - zmaj ne bi trebao znati da se pravi Kralj podno Gore vratio. U svrhu marketinga i spektakla, film je u sjenu bacio sve ono dobro što je krasilo knjigu kao jedno od najvećih djela 20. stoljeća.
Još bih izdvojio samo dva lika, i to ona na strani "zla" - što se tiče Smauga, ima dobrih i loših stvari, nije prikazan dovoljno lukav i neutralan (zmajevi su pakosni sami po sebi, u principu ih nije briga za veće sile zla i udruživat će se s njima samo da dobiju novu priliku za razaranje i bogaćenje) - a što se tiče Nekromanta, Saurona - jedan detalj u filmu kojeg moram ipak posebno pohvaliti. Prikazan je odlično.
Što se tiče vilenjačkog jezika, sindarinski je dobar, lošiji nego u prvom dijelu, što je razumljivo. Gandalfovo bauljanje na Quenyi dok "ruši čari" u Dol Gulduru ćemo zanemariti.
Nakon svega, za sve one koji ipak nisu toliko zainteresirani za Tolkienov svijet (kakvih je ipak 97.4%

), film će ponuditi iznimno složen zaplet, neprestanu napetost, solidnu glumu, dosta scena vrijednih viđenja (
izdvojio bih Bomburov ultra kill na Šumskoj rijeci, razgovor Poglavara Jezergrada i njegovog savjetnika u stilu Mamića i Vrbanovića te sve scene u Ereboru, pogotovo kad iz patuljačkih peći izliju rastaljeno zlato na zmaja),
vrhunske specijalne efekte te lijepu karakterizaciju glavnih likova, uz natjeravanje sa živim zmajem koje obećava spektakl. Preporučam.
Ocjena realno:
7.7/10Ocjena osobno:
1.3/10