Dakle, što se tiče meni zanimljivih Oscara... najbolji score uzima The Theory of Everything, 1/1. Što je više nego u redu jer je glazba stvarno dobra i prati film kako treba. Johannsson sa svojim minimalizmom i baroknim motivima te nekom laganom melankolijom koja ipak pršti od duboke, skrivene radosti, ali pazi da ju ne otkrije previše jer bi zanemarila poantu, mi je jedan od najdražih skladatelja i svakako mu želim da nakon Globusa pokupi i Oscara.
Ali, što se tiče "original songa", nominacije su... pa, loše. Naravno, pokupit će
Selma, jer ipak se radi o Americi i njihovom načinu shvaćanja glazbe, ali osobno bih od nominacija dao bez razmišljanja samo
Glenu Campbellu, i to zbog snage emocije koju pjesma prenosi, i stvarno je pogodna za proučavanje i rad, dobro uklopljena u poruku, proširuje jednu svakodnevnu situaciju, i crpi snagu iz tog odglumljenog stoicizma prepunog skrivene boli (odlično otpjevano u tom stilu)!
Legići su super za antiutopijska razmišljanja, ali pjesma je preneozbiljna za takvo nešto. Ove ostale dvije su šaj-la-la pjesmice, to ne nominiraš za Oscara u normalnom svijetu.