ove godine se obilježava 50 godina slijetanja na Mjesec. Točno 20.7. je godišnjica i sad u ovo vrijeme bi trebali svjedočiti vrhuncu vala medijskog ludila, gdje god da se okreneš bi trebalo biti nešto o slijetanju na Mjesec, ali nema ničeg. Nitko ne zna za to. Neki stari Hollywood bi napravio filmčinu za 10 Oskara i 2 milijarde dolara zarade. Svatko od Patagonije do Kamčatke bi znao sve o Apollu, o Neilu Armstrongu, merčandajz sa stopom na Mjesecu bi se prodavao svuda

međutim, tog Hollywooda više nema. Da se radi o kung fu turniru na kojem sudjeluju Rin Tin Tin, Alien, Wonder Woman i Batman, a koji bi se održavao na Mjesecu, onda da, ali ovako, s realnim likovima i nešto što nije strip... to više Hollywood ne radi. Radije se snima 56. nastavak Avengersa ili pre-pre-sequel neke slične maloumne strip pizdarije

snimljen je First Man, ali to je potpuno blijed antiherojski antifilmić koji je zapravo prošao nezapažen i nitko ga se neće sjećati za pet godina. Realna slika Hollywooda

stoga ako se netko kroz sedmu umjetnost želi prisjetiti jednog od najvećih pothvata čovječanstva, preostaje mu samo sjajan dokumentarac Apollo 11

sve je ovdje realno, snimke su prave, glasovi pravi, sve je dokumentaristički precizno, hrpa do sad neviđenih snimaka. Prati se misija od dotegljavanja rakete Saturn na mjesto ispaljivanja do povratka astronauta. Preporučujem. Tko se pali na ocjene na Imdb, tamo stoji 8.3

uvijek me fasciniralo kakve binarne kompjutere s dva bajta memorije su imali onda i kako su s tim uspjeli vratit čovjeka s Mjeseca, a kako danas imaju kvantilijune puta bolju opremu, pa na Mjesec ne može nitko