Get Out (2017)
Vrlo dobar debitantski film Jordana Peelea koji je uspješno napravio prijelaz iz komedije u horor. Film me podsjetio na film Rosemary's baby atmosferom što je veliki kompliment. Redatelj je ovom napetom trileru / hororu čak dodao i daška humora. Moja žalba na film je što me ipak nije previše impresionirao, s obzirom na reputaciju koja ga prati, kao i na osvajanje Oscara za scenarij.
Searching (2018)
Neočekivano sjajan film. Neobična prezentacija i način pričanja priče privukli su me, ali bez kvalitete same priče film ne bi bio tako dobar. Film se doimao tako stvarnim i realnim, praktički sam mogao osjetiti emocije likova iako sam sve gledao kroz razne aplikacije. Izuzetno napet film u posljednjoj trećini, a nedostatak dijaloga uživo pametno je zamijenilo ljudsko ponašanje kroz prizmu interneta.
Enemy (2013)
Na prvi pogled film je prilično zbunjujući, traži maksimalnu pažnju i previše je umjetnički za moj ukus. Nisam uspio shvatiti i razumjeti sve sitnice i zato ne mogu film cijeniti previše. Film sigurno zahtjeva barem još jedno gledanje i nemam problema s priznanjem da u meni postoji problem.
Star is born (2018)
Vrlo dobar glazbeni film koji sadrži i puno drame. Lady Gaga ima lijep i snažan glas. Bradley Cooper sjajno se snašao kao redatelj i kao glavna muška uloga. Mene je njegova priča više zanimala jer njegov lik ima osebujnu povijest. Međutim, daleko najbolji dio filma su scene sa Samom Elliottom jer dramu prikazuju kroz njegov odnos s bratom i izazvao je u meni emocije. Ponekad mi se čini da je film u određenim situacijama požurio, pa je pomalo izgubio na kvaliteti.
Bird box (2018)
Osrednji film koji vam drži pažnju dva sata, ali to je to. Nema preokreta, novih uvida ili objašnjenja događaja. Puno nepotrebnih likova koji nemaju svrhu u filmu niti utječu na cjelokupnu priču. Kraj filma također mi je bio previše ravan, nimalo spektakularan ili barem zadovoljavajući. Sve u svemu, film nije loš samo što nije nešto posebno ni dobar.
Three Billboards outside Ebbing, Missouri (2017)
Snažna drama sa sjajnom pričom i sjajnim izvedbama glumaca. Jedan od najboljih scenarija u posljednjih nekoliko godina i nije mi jasno zašto film nije dobio Oscara za scenarij. Iznenadio me nekoliko puta, što je pozitivno za film. Razvoj pojedinih likova zasigurno ide u neočekivanom smjeru, međutim, svaka njihova odluka ima logiku i značenje. Odnos likova, posebno glavnih uloga, sjajno je zaokružen od početka do kraja.
Bohemian Rhapsody (2018)
Film je izazvao podijeljena mišljenja, pa tako i ja slično razmipljam. Ljubitelj sam benda Queen pa sam definitivno uživao u glazbenim dijelovima filma jer zvuče i izgledaju sjajno. Glazba je bila prilično zastupljena u filmu što mi je bio veliki plus. Nažalost, sve ostalo je bilo osrednje. Mnogo netočnih podataka uzetih kao činjenice u filmu. Način na koji su prikazani Freddie i članovi benda bio mi je loš. Bilo mi je čudno budući da je Brian May sudjelovao u filmu kao producent pa mi nije jasno zašto su se odlučili za ovaj ton filma i portretiranje benda. Na kraju, sve u svemu, bio je to dobar film za mene zbog pjesama, ali ovo nije kvalitetan film ili točan prikaz Queenove karijere. Ovo je trebao biti izvrstan film.
Green Book (2018)
Sjajna priča o neobičnom prijateljstvu u 1960-ima. Najveća snaga ovog filma je odlična priča koja je ispričana kroz dva karaktera koji ne mogu biti različitiji nego što jesu, ali se ipak savršeno nadopunjuju. Dva glavna glumca su odradili nevjerojatan posao, pogotovo bi istakao sjajnog Viggo Mortensena. Način na koji njihov odnos napreduje od prvog susreta, gdje su odmah vidjeli kako ne mogu biti različitiji pa kroz putovanje gdje mnogo saznaju o onom drugom, ali također i o sebi pa sve do završetka filma, mislim da su uspjeli u svim naumu da nam prezentiraju jedan neobičan duo u čudno vrijeme, a da nam i izazovu emocije.
Film mi se jako puno svidio i što više razmišljam, shvaćam da mu ne mogu naći neku manu. Mogu razumijeti da se nekome film neće svidjeti zbog osjetljive teme kao što je rasizam, ali čak osobno nisam doživio film isključivo kroz tu prizmu. Mislim da je tema više usmjerena prema međusobnom odnosu ljudi, bez obzira na boju kože i mjesto porijekla jer to ne određuje kakvi smo ljudi pošto to ne možemo birati ni utjecati na to. Međutim kakvi ćemo biti ljudi, to određujemo isključivo mi sami kroz naše ponašanje prema ostalim, naša djela i naše odnose prema ljudima. Na to utječemo itekako.
Iako zbog teme postoje neke nelagodne i nepravedne scene ipak sam na trenutke dobio dojam feel good filma makar nisam siguran da je redatelj (Peter Farrelly inače poznat isključivo po brojnim komedijama) ciljao na to, ali također neke scene su mi izazvale i smijeh, a to je sigurno želio. S obzirom da je rađeno po stvarnim ljudima i stvarnom prijateljstvu, smatram da to dodatno dobija na težini.
Ne znam hoće li ovo za koju godinu postati klasik, ali mene je film oduševio i dajen mu maksimalnu ocjenu.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.