Only the brave (2017)
Spoileri pa nemojte čitati ako niste gledali!
Očekivao film o ljudima koji gase požare tj vatrogascima. Kako sam samo pogriješio. Ljudi se doslovno bore protiv velikih požara. Gledaju smrti u oči na svakom zadatku, a veza koju stvaraju među sobom je presnažna.
Početak filma mi se nije dopao jer mi se učinio dosta čudan i neuobičajen međutim kasnije mi je dobio smisao.
Izuzetna i jaka glumačka ekipa pa mi je zapravo čudno kako film nije dobio bolju reklamu. Po meni, film je jako kvalitetno napravljen, iako u zadnje vrijeme postoji dobar broj filmova slične tematike, meni se nisu svidjeli jer su dosta izgledali kao dokumentarci za razliku od ovoga koji je prava filmska drama.
Prati istinitu priču, a većina toga se vrti oko dva lika. Stariji je Eric Marsh kojeg glumi Brolin, a Teller glumi McDonougha, oba stvarna lika. Imamo dobro izgrađenu priču oko njih gdje pomažu ljudi koji ih okružuju. Doživio sam ih kao stvarne likove sa svojim problemima u svakodnevnom govoru. Sporedni glumci su također sjajni i puno su pomogli u ukupnoj izgradnji te cijele situacije i drame. Marsh nema djecu jer je tako odlučio, ali cijeli se dao u svoj posao i na svoj odred (doslovno) gleda kao na obitelj. Connelly je bila odlična kao njegova žena pokazujući kakav on posao radi i kasniji sukob s mužem. McDonough se nalazi u nezavidnoj situaciji, život mu je u neredu i rasulu, a dolaskom u Marshov odred je dobio drugu priliku i ozbiljno je odlučio da će je iskoristiti. Taylor Kitsch glumi McKenziea, običnog seronju kojeg možete pronaći gotovo u svakoj sredini. Odmah na pik uzima McDonougha jer je novi u ekipi, ali nipošto nije jednodimenzionalni lik i zato mi se svidio. Povezujući se pomalo kroz posao i privatno, postao je jako dobar prijatelj koji će odmah priskočiti u pomoć kad je potrebno.
Kasnije imamo još jedno suprotstavljanje, ovaj put između dva glavna lika i tu apsolutno možete razumjeti one strane, niti jedan nije u krivu.
Očekivao sam da će se dogoditi neko sranje na kraju, ali nisam očekivao da će me čak pogoditi emocionalno i to dva puta u kratkom vremenu. Prvi put je bila dovoljna samo jedna rečenica (Devetnaestero potvrđenih.) i emocionalna reakcija McDonougha, kombinacija bijesa, tuge i očaja. Drugi put nije bio potreban nikakav dijalog, a to je trenutak kad saznaju da je samo jedan preživio i kad McDonough uđe u dvoranu gdje su se svi okupili i tad zapravo shvate da su njihovi muževi, očevi, prijatelji definitivno umrli. Sve ono ne bi bilo moguće da likovi nisu bili odlično prezentirani i predstavljeni kao prava slojevita ljudska bića. Bića koja se doslovno bore protiv požara i tako spašavaju brojne druge živote.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.