I ja sam pokušavao, ali mi apsolutno nemoguće sastaviti top listu. Pa sam ih išao slagati po žanrovima, pa po desetljećima, ali svejedno preteško. Uvijek se nađe hrpa filmova za koje mi žao da nisu barem među prvih 10.

Slažem se s kolegama, Into the Wild mi je isto dosadnjikav bio, odgledao ga samo jednom, to dosta govori

pogledo zadnjih par strana da vidim dal je sta bilo.... cini se da nije pa evo

u zadnjih par dana sam pogledo dva filma u kojima sam bas uzivao...sto se desava sve rijede jer me skoro svaki noviji film razljuti u prvih 20ak minuta... dakle to su

The Dry

i

Our Ladies

Filmčina na hrt1 upravo

Inland Empire. (2006)

WTF je sigurno najčešće reakcija nakon gledanja ovog filma. Tri sata svačega i ničega. Izgleda kao eksperimentalni film, ma kao mješavina različitih eksperimentalnih filmova. Nema linearne radnje, nepovezane scene se izmjenjuju, jako čudni i neuobičajeni kutovi i vrste kamere. Čak bi se usudio ovo nazvati izuzetno pretencioznim filmom. Film izgleda kao da gledam tuđu noćnu moru. 

Molio bi forumaša San Lorenza da napiše dvije rečenice o ovom filmu jer me zanima mišljenje koje je suprotno od mojega.

Once upon time in America

Epsko završno djelo legendarnog redatelja Sergio Leonea. Originalno je materijala za film bilo između 8 i 10 sati pa je mislio izbaciti dva filma od 3 sata. Kad su producenti to odbili, skratio je film na "samo" tri sata i četrdeset devet minuta. U Americi nisu imali sreće jer je u kinima izašla skraćena verzija od dva sata koja je, očekivano, doživjela fijasko na blagajnama. Razumijem da neke film može odbiti zbog svog trajanja od gotovo četiri sata, ali istina je da film nikako nije dosadan jer obuhvaća radnju od gotovo 50 godina i pratimo tri vremenska razdoblja koja ne idu uvijek linearno. Film traži od nas da povežemo neke scene i nađemo smisao. 
Jedna ovako ogromna priča o prijateljstvu, kriminalu, moći, novcu, ljudskim odnosima jednostavno traži duže trajanje od prosječnog trajanja filma inače bi krajnji proizvod bio izuzetno loša kopija i ne bi imao smisla. 
Sjajne glavne uloge De Nira i James Woodsa, briljantna glazba Morriconea kao i činjenica da je ovo jedini film koji je redatelj snimio od 1971. pa sve do svoje smrti 1989. čine pravim draguljem filmske umjetnosti. 
Jedine zamjerke filma, ako baš cjepidlačim, mogu tražiti u nekim scenama koje, očito namjerno kao dio redateljeve vizije, traju nepotrebno dugo poput telefona koji zvoni dvadeset i četiri puta, De Nira koji miješa šalicu kave nešto iznad minute ili kad gledamo dječaka kako skrivećki gleda djevojčicu koja vježba ples.
Film koji ni na ponovno gledanje ne gubi na kvaliteti. Dapače.

https://www.imdb.com/title/tt0087843/

Odličan, nisam ga dugo gledao, mogao bi ponovit gradivo.

Stonehearst Asylum 2014,  prvi put gledao i mogu reći da me zaplet izuzetno oduševio na kraju, iako to se ipak prepisuje poznatom autoru knjige po kojem je film snimljem. Za one koji ne znaju tematiku, tek diplomirani mladi doktor dolazi u jednu udaljenu izoliranu umobolnicu učiti o modernim metodama liječenja u psihijatriji, no tamo ga dočeka zanimljiva ekipa koja vlada umobolnicom i gdje se radi ustvari o pacijentima koji su preuzeli upravljanje dok su prave doktore, sestre i djelatnike zatočili u podrum. To se sve zbiva na samom početku tako da nisam previše otkrio, ukomponirana ljubavna priča, zaplet, sjajna gluma, scenariji i snimke prirode...Međutim, kao da mi nešto nedostaje, možda još više ludosti ili malo više dijaloga između glavnog "zlikovca" kojeg glumi Ben Kingsley te je tu ulogu sjajno odradio. Dojam je takav kao da se tu moglo još toga dodati, možda malo i produžiti film da bude potpun. Taman kada je postao zanimljiv je završio...

Idem u neki mini serijal sličnih filmova, kao recimo Shutter Island, pa ako ima netko nešto za preporučiti na tu temu rado ću pogledati. Sad mi je na listi The Machinist iz 2004...